Category: Kolumna

Kako prepoznati Isusa Krista u 21. st.? Kako aktualizirati ponašanje koje je prezentirao i manifestirao u svakodnevnici izraelskog naroda? Na samom početku poželjno je naglasiti kako kršćanin svojim ponašanjem može neizravno upućivati da pripada kršćanstvu. Iz čovjekovih stavova i mišljenja može se iščitati da poznaje Isusa Krista ukoliko kopira njegov način ponašanja i odnos prema… Continue reading PRIMJENA KRISTOLOŠKE PRAKSE PONAŠANJA U MODERNOM DRUŠTVU

Revijalni ton versus tv (re)evangelizacija Treba li katolika brinuti medijska, naročito tv podrška u njegovom okruženju? Treba li ga zanimati može li se katolicizma igdje javno susresti osim u crkvenom prostoru? Ako može, smije li on to valorizirati? Što se na tv-u kod tih stvari uopće nudi? Ovdje ćemo tragati za djelom odgovora na takva… Continue reading TV ekumenizam ili kršćanski sinkretizam?

Do sada smo primili mnogo pisama (mailova) pohvala od čitatelja. Bilo ih je i nekolicina s pokudama. Posljednje pismo lijepo odražava učinke koje smo željeli postići udrugom i web stranicom – sudjelovanje, pripomaganje u Crkvi kod (re) evangelizacije, služeći se apologetikom kao jednim od vidova nove evangelizacije. Apologetika ostaje, ima svoje mjesto i ulogu, uvijek je potrebna, slično kao i pokora.

“Čitajući intervju s Blaškićem i potom s Mesićem, lako se možemo upitati jesu li ta dvojica iz iste zvjezdane galaksije, toliko se razlikuju po načinu govora i finoći. Slično i vlasnik navodno katoličkog portala i gost u emisiji nedjeljom u 2, pripada nekom trećem svijetu, premda misli da je katolik. Ne mislim da nam Englezi moraju biti uzori, ali na najobičniji bonton u Engleskoj i na lijepo ponašanje spada i to da se ne pita drugoga o tome koliko zarađuje. Crkvu bi u nas, da pojednostavimo, svaka umišljena budala pozivala na račun.

“Kada je katekumenat opao u u 4. i 5. st., katehizacija se promjenila od inicijacije odraslih u krštavanje male djece, od pretkrsnog u poslijeuskrno poučavanje te od biblijskog i liturgijskog konteksta u odgoj koj je prvenstveno dolazio iz kršćanske okoline. Do kraja 15. st. katehizacija je bila usmena i oslonjena na iskustvo, ali izumom tiska i širenjem katekizama, ona je svedena na poučavanje, učenje napamet i na djecu sve do sredine 20. st.”¹

Kao novodoseljenik u predivni grad Lipik, odmah sam uočio masovni, ne samo hrvatski, – nazvat ću ga ‘sindrom loš svećenik’. Ne da sam uočio kako je loš svećenik sadašnji lipički župnik, g. Bošnjak, kako ste možda na prvi mah pomislili, već sam mislio na nešto drugo. Što? Načelno imati ‘sindrom lošeg svećenika’ znači bitno vezati svoju vjeru uz primjer, najčešće, svog lokalnog župnika. Ako je on dobar, i sama vjera nam je bolja, angažiraniji smo, dublje nas zanimaju duhovne teme, više nas ima u crkvi itd. Ako je on pak loš, naša vjera kao da erodira, slabiji je i naš interes, ugibamo se od duhovnog prema drugim domenama u životu, crkvu posjetimo za Božić, i Uskrs, i to je to.

Ovo je logično, zar ne? Ta svećenik je naš duhovni primjer. Ako on ne odaje primjer koji bi trebao davati, zašto bismo to činili mi? Ta na njemu je da nas uči, pokaže primjerom i vodi, zar ne? Ako to ne čini, sve se pretvara u duhovnu farsu, te se i mi ne trebamo toliko baš truditi. Je li tako?

"Svako Pismo" iz 2 Timoteju 3:16

 „Smatrate, dakle“- rekao je Gabrijel-„ da je Biblija jedini izvor vjere.“

„Upravo tako“- odgovorio je pastor.

„Imate li kakve Biblijske citate koji bi takvo što opravdavali?“

„Naravno. Recimo u 2 Timoteju 3:16 Biblija govori da je svako Sveto Pismo korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje i odgajanje u pravednosti da Božji čovjek bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.“

„Zanimljiva teorija, ali recite- gdje u tom citatu piše da je Biblija jedini izvor vjere?“

Jednom je jedan katolički apologet, nazovimo ga Gabrijel, mirno pio kavu u kafiću kad mu je zazvonio mobitel. Radosno je pozdravio, jer broj koji je pisao na uređaju bio je od njegove stare prijateljice još iz školskih dana. Nažalost, s druge strane dočekao ga je tužan i zabrinut glas. Gabrijel je pitao što ne valja – a ona je odgovorila da treba njegovu pomoć. Sin joj je upao u nekakvu religijsku zajednicu, koja je počela prilično agresivno utjecati na njihovu obitelj. Mladić bi mnogo vremena provodio van kuće, a kad bi i bio kod kuće zatvorio bi se u sobi. Svoje prijatelje praktički je izbacio iz života, a ocjene u školi su mu bile jako loše. Jedino je pastor te crkve mogao utjecati na njega- a bio je prilično težak čovjek ako ljudi ne bi prihvatili njegovo mišljenje.