Pobornici pobačaja i primanje svete pričesti

Pope Francis greets U.S. House Speaker Nancy Pelosi, D-Calif., during a private audience at the Vatican Oct. 9, 2021. (CNS photo/Vatican Media)

„Zaista, zaista kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni“ (Iv 6,53-54). Riječi su to našega Gospodina Isusa Krista. Za mnoge Židove koji su tada slušali Isusa, kao i za protestante danas, tvrd je to govor te mnogi zbog toga ostaviše Isusa (usp. Iv 6,66). Katolici pak sa sv. Petrom kliču: „Mi vjerujemo“ (Iv 6,69). Da, mi vjerujemo da u Presvetom Sakramentu primamo Tijelo i Krv Isusa Krista, Boga našega.

Euharistija je srce naše vjere jer ona daje život vječni, baš kao što ljudsko srce daje život ovozemaljskom tijelu. A ako se srce razboli onda cijelo tijelo pati. Tako Crkva, mistično tijelo Kristovo, danas pati jer se euharistiju banalizira. Često se ljudi odnose prema svetoj pričesti kao da primaju kolačiće, a ne Boga živoga. Nažalost, mnogi katolici danas nedostojno primaju svetu pričest jer se pričešćuju u stanju teškoga grijeha. U mnogim crkvama diljem svijeta (naročito su notorne crkve u Novom Zelandu, Australiji, SAD-u, Njemačkoj i Austriji) vjernici primaju svetu pričest a da se i ne ispovjede. Mnogi od njih i ne vjeruju u ono što Crkva naučava a ipak odlaze na svetu pričest. Svetoj pričesti se ponekad pripuštaju čak i protestanti i muslimani koji misle da je posvećena hostija samo komadić kruha.[1] To je čin svetogrđa. Vidimo da je i u Hrvatskoj sve manje prilika za ispovijed. Nekada je prije svake svete mise svećenik sjedio u ispovjedaonici i tako omogućio svakom vjerniku pomirenje s Bogom prije svete pričesti.

Sv. Pavao nas upozorava: „Stoga tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije“ (1 Kor 11, 27-29). Zato Crkva naučava: „Tko je, dakle, svjestan teškoga grijeha, treba prije nego pristupi pričesti pristupiti sakramentu pomirenja“ (KKC 1385). U jednom od najstarijih crkvenih spisa, jednoj vrsti priručnika (neki ga nazivaju i prvim Katekizmom), napisanim još za vrijeme apostola, stoji: „Skupite se na dan Gospodnji, i lomite kruh i prikažite euharistiju; ali prvo ispovjedite vaše krivnje, kako bi vaša žrtva bila čista“ (Didahe, 14). Dakle, posve je jasno da nauk Crkve oduvijek zahtijeva od vjernika pristupanje svetoj pričesti čistog srca, bez ljage teškoga grijeha.

Svaki vjernik je odgovoran za sebe i odgovarat će pred Bogom ako nedostojno pristupa svetoj pričesti. Svećenik ne može znati tko dostojno pristupa svetoj pričesti a tko ne. No, u ovom uratku želimo ukazati na svetogrdno pričešćivanje javnih osoba koje podržavaju zakon o pobačaju te tako u teškom grijehu pristupaju svetoj pričesti. U slučaju kada se radi o javnom grješniku svećenik je dužan takvoj osobi uskratiti svetu pričest.

Tijekom američke predsjedničke kampanje 2004. godine u kojoj je John Kerry, deklarirani katolik, zagovarao pobačaj, biskupi su bili podijeljeni oko dodjele pričesti pro-abortivnim političarima te su zatražili mišljenje Vatikana. Prefekt Kongregacije za nauk vjere, Josip Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI.), poslao je pismo američkim biskupima u kojem je jasno napisao da se takvim osobama mora uskratiti sveta pričest. Nažalost, tadašnji predsjednik Biskupske konferencije SAD-a, Theodore McCarrick (2019. laiciziran zbog seksualnog zlostavljanja mladih), to je pismo zatajio pred svojom braćom biskupima te im lagao kako se to prepušta odluci svakog biskupa ponaosob.[2] U tom dopisu Ratzinger je obrazložio: „Što se tiče teškoga grijeha pobačaja ili eutanazije, kada formalna suradnja neke osobe postane očita (shvaćena, u slučaju katoličkoga političara, kao njegova dosljedna kampanja i glasovanje za zakon koji dopušta pobačaj i eutanaziju), njegov se župnik s tom osobom treba sastati, i podučiti je o nauku Crkve, i izvijestiti je da ne smije pristupiti svetoj pričesti dok ne okonča objektivnu situaciju grijeha te je upozoriti da će joj inače biti uskraćena euharistija“ (toč. 5).[3] „Kad ove mjere opreza nisu imale učinka ili u kojima nisu bile moguće, a dotična osoba, s tvrdoglavom upornošću, i dalje dolazi kako bi primila svetu euharistiju, služitelj svete pričesti mora odbiti podijeliti je“ (toč. 6).[4] Sve ovo što je Ratzinger napisao u skladu je s dvijetisućljetnim naukom Crkve, kanonom 915 i Deklaracijom papinskog vijeća za zakonodavne tekstove Sveta pričest i razvedeni, civilno ponovno vjenčani katolici, 2002. br. 3-4.

Komentirajući davanje pričesti političarima koji podržavaju pobačaj kardinal Gerhard Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere 2012.-2017., u intervjuu LifeSite novostima 12.12.2020. je rekao da je to ostavština bivšeg kardinala McCarricka te da biskupi sudjeluju u svetogrđu dopuštajući takvim političarima pristupiti svetoj pričesti.[5] U intervjuu 10.1.2023. kardinal Müller je rekao da je McCarrick „htio biti veliki prijatelj s političarima, s partijom, nije se htio s njima konfrontirati radi zaštite života. Više ga je interesirala vlastita pozicija, da bude voljen od svih, da bude svima drag“.[6]

Biskupi bi se pak trebali ugledati na sv. Ambrozija, biskupa Milana i naučitelja Crkve, a ne na Theodora McCarricka, pedofila. Naime, kada je Teodozije Veliki, car Rimskog carstva, za odmazdu zbog ubijenog guvernera pobio nevine gledatelje utrke u Solunu 390. godine, sv. Ambrozije je napisao caru pismo u kojem ga je upozorio na grijeh koji je počinio te mu je zabranio pristup euharistiji sve dok se javno ne pokaje. Rimski car, kojega su generacije Rimljana štovali kao boga, izvršio je pokoru i javno se pokajao za svoj grijeh. Nakon toga mu je sv. Ambrozije dozvolio pristupiti svetoj pričesti. Koliku odgovornost imaju i koji vapijući do neba grijeh čine današnji političari koji donose zakone po kojima se godišnje ubije preko pedeset milijuna nerođene djece?![7] No, McCarrick nije imao problema javnim grješnicima koji omogućavaju svirepo umorstvo nedužnih ljudskih bića udjeljivati sveti sakrament euharistije.

Ipak, nakon McCarrickove ere, 19. svibnja 2022. godine nadbiskup San Francisca Salvatore Cordileone obavijestio je Nancy Pelosi (koja po mjestu stanovanja pripada njegovoj biskupiji), predsjednicu Donjeg doma SAD-a, zagovornicu pobačaja, da ne smije pristupiti svetoj pričesti u njegovoj biskupiji sve dok se ne odrekne podrške pobačaju: „Tko podupire izazvani pobačaj, nakon što je upoznat s naukom Crkve, čini očito teški grijeh koji je drugima uzrok najveće sablazni. Stoga, sveopći zakon Crkve određuje da se takve osobe ne pripuste svetoj pričesti (Zakonik kanonskog prava, kan. 915)“.[8] Nadbiskup Cordileone je istu zabranu stavio na znanje i svim svećenicima svoje biskupije. Napokon jedan biskup postupi onako kako Crkva zapovijeda. I onda – šok.

Već idući mjesec, točnije 29. lipnja 2022., papa Franjo izdaje apostolsko pismo o liturgiji, Desiderio desideravi, u kojem između ostalog stoji: „Svi su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu (Ot 19,9). Sve što je potrebno za dolazak na gozbu je svadbeno ruho vjere koje dolazi iz slušanja njegove Riječi.” (Desiderio desideravi, 5).[9] Ovdje se Papa poziva na knjigu Otkrivenja, poglavlje 19, međutim, stih na koji se Papa poziva zapravo glasi: „Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!“ Izraz „blago onima koji su pozvani“ govori nešto potpuno suprotno od onoga što se u Desiderio desideravi sugerira, naime, ne govori na tom mjestu Sveto pismo da su svi pozvani – nego da nisu. Jer, blago onima koji jesu pozvani. Ne “blago svima”. Prelistali smo desetine prijevoda Biblije na četiri jezika: engleski, njemački, španjolski i hrvatski – ni u jednom prijevodu nismo našli citiranu rečenicu u knjizi Otkrivenja koja bi glasila onako kako ju se interpretira u Desiderio desideravi. Drugi dio citata iz ovog dokumenta koji smo naveli kaže: „Sve što je potrebno za dolazak na gozbu je svadbeno ruho vjere“. Ne znamo točno što bi „ruho vjere“ trebalo značiti ali u slobodnom prijevodu vjerojatno ovom rečenicom hoće reći da je dovoljno vjerovati u Isusa kako bi se moglo pristupiti svetoj pričest (sve što je potrebno… ruho vjere).

Kao što smo već vidjeli ranije, takva propozicija, da je dovoljna samo vjera kako bi se netko pričestio, u suprotnosti je sa Svetim pismom, Svetom predajom i s Učiteljstvom Crkve. Osim toga, na trinaestom zasjedanju Tridentskog sabora, Dekret o najsvetijem sakramentu Euharistije, kanon 11 izričito navodi takvo mišljenje kao herezu: „Tko kaže da je sama vjera dovoljna priprava za primanje sakramenta presvete Euharistije, neka bude anatema. [Si quis dixerit, solam fidem esse sufficientem praeparationem ad sumendum sanctissimum eucharistiae sacramentum, anathema sit.]“[10] Nismo mi jedini koji opažamo da je Desiderio desideravi zabrazdio prema području hereze. Naime, 16. rujna 2022. se o tome na jasan način očitovala oveća grupa biskupa i teologa.[11]

U Desiderio desideravi Papa nije doduše izrijekom ništa rekao o (ne)uskraćivanju pričesti, međutim, ono što se moglo pročitati između redova on je djelom potvrdio istog dana kada je dokument objavljen. Naime, gore već spomenuta Nancy Pelosi, poznata ne samo u SAD-u nego i u cijelom svijetu po zagovoru pobačaja, je „baš slučajno“ taj dan primljena u audijenciju kod Pape i istog dana joj je „baš slučajno“ na papinskoj misi, dakle, na misi koju je celebrirao Papa, udijeljena sveta pričest.[12] Ovaj čin pričešćivanja notornog javnog grješnika na papinskoj misi, na očigled cijelog svijeta, sablazan je par excellence. Kada je Papu nakon nekoliko dana novinar Reutera Philip Pullella pitao mogu li katolički političari koji podupiru zakon o pobačaju primiti svetu pričest Papa je odgovorio: „Kada Crkva izgubi svoju pastoralnu narav, kada biskup izgubi svoju pastoralnu narav, to uzrokuje politički problem. To je sve što mogu reći“.[13] Većina komentatora i novinara su to protumačili kao kritiku na račun nadbiskupa Cordileonea. U prijevodu: biskupi se ne smiju zamjerati političarima. Koliko to ima veze s kršćanstvom zaključite sami.

Neki biskupi će uzeti činjenicu da je Isus pričestio Judu Iskariota na posljednjoj večeri kao dokaz da se svatko može pričestiti. Međutim, ovaj argument je irelevantan za pričešćivanje javnih grješnika. Prvo, u vrijeme primanja Tijela i Krvi Kristove Juda još nije počinio grijeh, učinio je to nakon pričesti. Drugo, Juda u to vrijeme nije bio javni grješnik, nitko (osim Boga naravno) nije znao što se njemu mota po glavi. Naprotiv, Juda je uživao veliki ugled među Isusovim sljedbenicima (katolicima) kao i drugi apostoli. U očima drugih bio je dostojan, u vrijeme pričesti nije nikoga sablaznio.

Osim iskazivanja milosrđa[14] prema javnom grješniku, jer zabranom pričesti ga spašavamo od osude (usp. 1 Kor 11,29), sablazan je također jedan od važnih razloga zašto Crkva javnim grješnicima zabranjuje pristup svetoj pričesti. Ta Isus je sam rekao: „Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onome po kom dolaze; bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat i da bude bačen u more nego da sablazni jednoga od ovih malenih“ (Lk 17,1-2). Dakle, bolje je i za samog javnog grješnika da mu se uskrati sveta pričest. A biskupi koji dozvoljavaju takvim osobama da se pričeste sudjeluju u činu svetogrđa i tako sablažnjavaju vjernike.

Dok u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje traje žustra rasprava među biskupima treba li političarima koji se javno zalažu za pobačaj zabraniti primanje svete pričesti, kod naših biskupa izgleda postoji konsenzus da im treba dopustiti primanje svete pričesti. Nismo još čuli za slučaj u kojem bi takvim političarima bila uskraćena sveta pričest u Hrvatskoj, iako je crkveni nauk kristalno jasan po tom pitanju. Znamo da je Kolinda Grabar Kitarović, kao predsjednica Republike Hrvatske, redovito primala svetu pričest iako se zalagala za pobačaj. Premijer Andrej Plenković se također zalaže za očuvanje zakona o pobačaju koji je 1978. donio Josip Broz Tito.

Zamislite da je blaženi Alojzije Stepinac udjeljivao pričest Titu koji je donio zakon o pobačaju. Ne želim ovdje uspoređivati predsjednicu Kitarović niti premijera Plenkovića s Titom, ali po pitanju pobačaja između njih i Tita nema nikakve razlike. Nije Tito osobno ubio nijedno nerođeno dijete, ali je stvorio uvjete pod kojima se to može učiniti. Isto tako su odgovorni i današnji političari koji se zalažu za pobačaj. Udjeljivanje svete pričesti takvim političarima je prijezir prema Bogu i Crkvi te velika sablazan za svakog katolika kome modernisti još nisu isprali mozak.

Ivan Poljaković

Slika: Papa Franjo i Nancy Pelosi

 

[1] Tomu svjedoči i pater Dariusz Oko, redoviti profesor i pročelnik Katedre za filozofiju na Papinskom Sveučilištu Ivana Pavla II. u Krakowu, koji je živio u više od 70 zemalja svijeta i često bio nazočan svetogrdnom pričešćivanju. Njegovo svjedočanstvo možete vidjeti iza 25,50 minute u videu:  https://katolik.hr/lavanda-mafija-hrvatski  (21.1.2023.)

[2] https://www.catholicculture.org/commentary/continuing-scandal-mccarrick-doctrine/   (20.1.2023.)

[3] Joseph Ratzinger: Dostojnost primanja sv. Pričesti: Opća načela. 2004.

[4] Isto.

[5] https://www.lifesitenews.com/news/cdl-mueller-on-mccarricks-legacy-pro-abortion-politicians-are-not-denied-holy-communion/?utm_source=featured&utm_campaign=standard  (17.1.2023.)

[6] https://www.lifesitenews.com/episodes/cardinal-muller-exclusive-will-progressive-leadership-destroy-the-church/  min. 43.14 (17.1.2023.)

[7] https://www.guttmacher.org/sites/default/files/report_pdf/abortion-worldwide-2017.pdf  (2.1.2023.)

[8] https://www.catholicnewsagency.com/news/251305/archbishop-cordileone-nancy-pelosi-communion-abortion  (17.1.2023.)

[9] https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_letters/documents/20220629-lettera-ap-desiderio-desideravi.html   (17.1.2022.)

[10] https://www.ewtn.com/catholicism/library/thirteenth-session-of-the-council-of-trent-1479  (18.1.2022.)

[11] https://rorate-caeli.blogspot.com/2022/09/the-teaching-of-catholic-faith-on.html  (20.1.2023.)

[12] https://www.reuters.com/world/us/pelosi-takes-communion-papal-mass-vatican-2022-06-29/  (20.1.2023.)

[13] https://www.reuters.com/world/exclusive-pope-francis-denies-he-is-planning-resign-soon-2022-07-04/  (20.1.2023.)

[14] Danas se pojam milosrđa često iskrivljuje do te mjere da ustvari označava svoju suprotnost: povlađivanje grijehu. Više o lažnom milosrđu vidi ovdje.