Kršćanska meditacija: molitva i razgovor s Bogom

Na putu osobnog rasta prema svetosti, idealu kršćanskog života, misaona molitva ili meditacija igraju neizostavnu ulogu. Gotovo je nemoguće zamisliti život u prisnom zajedništvu s Bogom bez ove duhovne prakse. Pa opet, toliko vjernika nikada nisu ni čuli za kršćansku meditaciju, a još manji broj ju redovito prakticira. Nadam se da će ovaj tekst pružiti… Continue reading Kršćanska meditacija: molitva i razgovor s Bogom

Kratko razmatranje – 21. Nedjelja kroz godinu A (Mt 16, 13 – 20)

altI danas nas zatičeš svojim pitanjem: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Što mi vjernici, koji svake nedjelje idemo na misu, držimo o njemu? Što ti, kao kršćanin, držiš o Isusu? Na nama je da u dubinama svoje savjesti odgovorimo na to pitanje, a potom smo pozvani da kao Isusovi svjedoci to isto svjedočimo i svijetu.

Isusov program vezan je uz križ, odricanje. Svoje učenike poziva da ga u tome slijede, prepoznaju i prihvate. To će biti najteže za Isusove učenike, nekad i danas.

Tvoja zabrinutost ne pomaže

alt

Poruka za tebe: “Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan” (Mt 6,34). U ovim jasnim riječima Isus nam zapovijeda: “Ne predajte se mislima i brigama o tome što bi se moglo ili ne dogoditi sutra.

Poruka za tebe (1)

alt

Naši dani izgledaju nekako maleni, pa će takav biti i današnji dan. Vjerojatno to neće biti dan u kojem ćemo donijeti neke velike odluke ili u kojemu ćemo uraditi nešto izvanredno; neće vjerojatno biti ni dan nekih velikih susreta. Bit će to samo jedan dan više, u zbroju naših dana, možda bezbojan, siv, monoton i dosadan…

Financiranje Crkve

altVrijedan je radnik svoje plaće
Otkako je Republika Hrvatska potpisala Ugovore sa Svetom Stolicom i otkako se u tim ugovorima regulira i određena nadoknada za rad katoličkih svećenika u Domovini, ne prestaju prepucavanja u javnosti glede toga. Mnogi smatraju da je Katolička Crkva u Hrvatskoj privilegirana u odnosu na druge vjerske zajednice i da treba smanjiti njezin utjecaj. U svakom drugom, pa i u ekonomskom pogledu. Među samim katolicima puno je onih koji smatraju da takvo što Crkvi nije potrebno i da ona može i treba živjeti i bez dotacija Države. Ima i katoličkih svećenika koji su uvjereni da nam takvo što nije potrebno pa šire tezu da je tim činom Crkva u Hrvata izgubila svoju vjerodostojnost, da više nije slobodna, da je »otupljena oštrica njezina mača”, da je izgubila mogućnost kritičkog promišljanja o suvremenoj zbilji, da je »ubila« u sebi proročku riječ… Poneki idu čak tako daleko da više, zbog sada već redovitog načina financiranja Katoličke Crkve, ne žele ići u božićni pohod obiteljima jer i to se može doimati kao skupljanje novca za Crkvu i župnu zajednicu. A to opet nije potrebno ako već postoje novčani doprinosi Republike Hrvatske Katoličkoj Crkvi.

 

Pripadanje Bogu

alt

Ne zaboravi tko si.
Ako zaboraviš što zapravo uopće hoćeš i kada o sebi jedino znaš reći svoje ime,
tada se sjeti kome pripadaš, sjeti se da si Njegov.
Ma kako bio umoran i prizeman, s otežalim hodom i bezvoljnim danima, dok ideš za ljudima i dok te isti povrijede i kada ti ništa ne ide i na kraju ostaneš sam,
ti si i tada Njegov i On će te odmoriti, podignuti u visine, dati lagane korake i ispuniti dane radošću.

 

Tri svećenikove ljubavi

 altPrije nekoliko godina slušao sam jednog starijeg svećenika kako govori o tri svećeničke ili svećenikove ljubavi. Moram priznati da me početak propovijedi zbunio. Obično se o svećeništvu govori obrazlažući tria munera – munus sanctificandi, docendi, regendi (posvetiteljska, učiteljska i pastirska služba). No sadržaj te propovijedi bio je itekako zanimljiv. Taj je proćelav i vjeran svećenik iznio svu dubinu i bogatstvo svog unutarnjeg svećeničkog života. S distance od nekoliko godina od svoga svećeničkog ređenja želio bih u ovoj svećeničkoj (našoj) godini, iznijeti neka svoja razmišljanja na temu tih triju svećenikovih ljubavi. Prije svega koje su to tri ljubavi.

A vi? Što vi kažete tko sam ja? Mt 16,15

alt

 Ovo pitanje koje je Isus postavio svojim učenicima i sama sebi često postavim. Naravno da se u mojem životu podrazumijeva da je Isus moj Bog i da želim svoj život usmjeravati snagom Njegovih riječi. Živjeti s Njim. Biti blizu Njemu. To se toliko puta podrazumijeva a u međuvremenu, u životu, a život nije uvijek jednostavan, kao da zaboravim da je moj Bog svemoguć. I svaki put kada se nađem pritisnuta i malaksala ostajem zbunjena, prolazim svoju borbu u srcu a istovremeno nemam osjećaj da sam se udaljila od Gospodina. I dalje sam s Njim. Molim. Čitav Njegovu riječ. Ali opet….kao da se ništa naročito ne događa. Težina ostaje. I onda se sjetim ovih riječi iz evanđelja.  I sve što mi se događa, u čemu se osjećam nemoćna, sve to od mene traži da zastanem usred poslova koje ne stižem obaviti, usred vremena kojeg čini mi se nikada nemam dovoljno, i  baš tada trebam stati i zapitati se «Tko je za mene Isus?» «Vjerujem li mu?» I činim se samoj sebi smiješna, pa znam tko je Isus, pa naravno da mu vjerujem.