U Vatikanu je tokom ljeta (16. VII. 2004.) bila predstavljena knjiga u kojoj su objavljena istraživanja o inkviziciji. Agostino Borromeo, profesor na rimskom sveučilištu “La Sapienza” i urednik knjige “Zabilješke s međunarodnog simpozija o inkviziciji”, sadrži izvještaje sa simpozija, koji je održan 1998. godine i na kojemu su se našli mnogi priznati povjesničari iz cijelog svijeta. Predstavljajući knjigu Borromeo je rekao: “Istraživači sada imaju dostupne materijale za istraživanje povijesti inkvizicije bez predrasuda. Ona se više ne može koristiti kao sredstvo za napad na Crkvu.”
Knjiga omogućuje da se diskusija o inkviziciji pomakne na jedan viši, statistikom utemeljeni, povijesni nivo. veliki korak naprijed bio je učinjen otvaranjem tajnih arhiva Kongregacije za nauk vjere, koje je naredio Ivan Pavao II 1998. godine. Prof. Borromeo iznio je neke zanimljive podatke iz nove knjige. Najpoznatija, španjolska inkvizicija u periodu 1540 – 1700. održala je 44.647 procesa. od svih optuženih na smrt je bilo osuđeno 1,8%, a od toga je 1,7% bilo osuđeno u odsutnosti. Umjesto njih spaljene su ili obješene lutke.
Što se tiče “lova na vještice” crkveni sudovi bili su mnogo blaži od civilnih. od 125.000 procesa, koje je održala španjolska inkvizicija, 59 “vještica” bilo je osuđeno na smrt. u Italije je 36 “vještica” osuđeno na smrt, a u Portugalu četiri.
Za usporedbu spomenimo da su najbrojnija ubijanja vještica od strane civilnih vlasti uzela maha u Švicarskoj (4000 spaljeno na 1.000.000 stanovnika), Poljskoj i Litvi (10.000 na 4.000.000 stanovnika), Njemačkoj (25.000 na 16.000.000 stanovnika), te Danskoj i Norveškoj (oko 1.350 na 970.000 stanovnika).
Prof. Borromeo je objasnio da se termin “inkvizicija” primjenjivao na grupu crkvenih sudova, koji su s posebnim papinim dopuštenjem imali pravo prosuđivati krivovjerje. Prvi inkvizitori imenovani su za pape Grgura IX. (1227-1241) da se bore protiv krivovjerja u nekim područjima. Tijekom vremena papinstvo je prihvatilo inkviziciju s njenim vlastitim strukturama., birokracijom i normama, što joj je dalo prepoznatljiv lik.
Posebno je bila aktivna u 13. i 14. st. u borbi protiv katara i valdenza, da bi se tijekom 15. st aktivnost smanjila. Nakon pojačane aktivnosti u 16. i 17. stoljeću, ti su crkveni sudovi postepeno ukidani u drugoj polovici 18. st. da bi zadnji prestao s radom u Španjolskoj 1834. godine.
U povodu predstavljanja te knjige papa Ivan Pavao II poslao je poruku u kojoj je naglasio potrebu Crkve da traži oproštenje za grijehe koje su njezina djeca počinila tijekom povijesti. Međutim, prije nego što se traži oproštenje nužno je saznati povijesne činjenice a ne pretjerivanja, pojasnio je sveti otac.
Zenit org. / Katolik.hr