Papinski primat nije kroz povijest nikad bio upitan u samoj Crkvi, već su ga osporavali samo oni koji joj nikad i nisu pripadali ili su od nje otpali. Zbog svoje taštine nisu ga priznavali ni mnogi izopćenici, a neke su protestantske sekte otišle čak tako daleko da papu proglase antikristom.
Kad je Isus upoznao Šimuna, već mu je pri prvom susretu dao novo ime Kefa (Petar) (Iv 1,42). Na aramejskom, Isusovom jeziku, kefa znači stijena. Grčki je prijevod te riječi petra, a nastavak je za muški rod pretvara u petros, iz čega se dalje izvodi ime Petar. Važno je napomenuti da prije toga ime Kefa nije postojalo. Što navodi na zaključak da Isus to ime nije dao bez nekog dubljeg značenja, tim više što su Židovi, pa s njima i Isus, imenu pridavali veliku važnost. Novo je ime mijenjalo i status osobe. Petar je, dakle, s novim imenom dobio i novi identitet.
Značenje je pak imena Stijena apostolima ubrzo postalo sasvim jasno. Kad su bili u Cezareji Filipovoj Isus je izdvojio Petra i rekao mu: “Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima” (Mt 16,18-19). Ovo je Isus rekao pred svim apostolima dok su stajali pod golemom stijenom, visokom oko 70 metara i dugom oko 150. Važnost tog događaja, pojačana još i poprištem, apostolima je bila sasvim jasna. Isusova Crkva trebala je biti sagrađena na Stijeni koja će odoljeti svim olujama. Jedino su Petru bili dani ključevi kraljevstva nebeskog. Ključevi su u to doba bili simbol vlasti, pa kome su bili dani ključevi grada, nad njim je stekao i vlast, pa je tako i Petar dobio vlast nad svetim gradom, Crkvom Isusovom. I nitko od apostola nije zamjerio Isusu što je baš Petru dao tu vlast.
Nakon uskrsnuća Isus ponovo izdvaja Petra ispred apostola, te ga tri puta pita: “ljubiš li me više nego ovi?”, gdje su “ovi”, dakako, drugi apostoli. Na svaku pak Petrovu potvrdu Isus odgovara: “Pasi jaganjce moje!” odnosno “Pasi ovce moje!” (Iv 21,15-17). Iz konteksta je jasno da se “ovce moje” odnosi i na prisutne apostole. Tu je sasvim jasan Petrov primat kad je riječ o duhovnoj hrani, dakle vjerskom nauku. Osim toga, Isus daje posebno obećanje Petru da će moliti za njega da ostane jak u vjeri: “sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše” (Lk 22,31-32). Petar je dakle bio pod posebnom zaštitom Isusa Krista. Ostali je apostoli nisu imali. Juda je izdao i vjeru i Isusa, a i kasnije je kroz povijest Crkve bilo biskupa (nasljednika apostola) koji su izgubili vjeru, jer je sotoni bilo dopušteno da ih rešeta. Ali nijedan papa nije napravio niti jednu pogrešku kad je riječ o nauku vjere Kristove, iako su pape, dakako, grešnici kao i svi ostali ljudi. Nadalje, Isus daje zadaću Petru da u vjeri “učvrsti svoju braću” (Lk 22,32). Nijedan drugi apostol nije dobio takav nalog.
Čitajući Bibliju nemoguće je previdjeti vrlo jasno i očito Petrovo prvenstvo. Ono se može zamutiti jedino izvrtanjem prirodnog i gramatičkog smisla navedenih rečenica. Fundamentalisti će reći da se “na toj stijeni” ne odnosi na Petra, već na Krista. Pokazna se međutim zamjenica uvijek odnosi na najbližu prethodnu imenicu, pa se stoga “toj” mora odnositi na Petra – Stijenu, a nikako na Krista, kako bi to htjeli fundamentalisti. Dopustimo li takvo izvrtanje sasvim prirodnih i jasnih rečenica, onda Biblija gubi i vrijednost i smisao, a riječ se Božja nakazi i izvrgava poruzi.
O Petrovom primatu postoji još bezbroj drugih dokaza, ali nam skučenost prostora brani da ih sve navedemo. Zato ćemo se ograničiti na samo neke. Tako se Petar često navodi prvi (Mt 10,1-4; Mk 3,16-19; Lk 6,14-16; Dj 1,13), ponekad Biblija spominje apostole kao “njegove [Petrove] drugove” (Lk 9,32), Petar govori u ime svih apostola (Mt 18,21; Mk 8,29; Lk 12,41; Iv 6,68-69), Petar je glavni protagonist u najdramatičnijim događajima (Mt 14,28-32; Mt 17,24-27; Mk 10,23-28; Iv 18,10), na Duhove Petar prvi među apostolima propovijeda okupljenom mnoštvu (Dj 2,14-40), njegovo je i prvo ozdravljenje pošto su se ispunili Duhom Svetim (Dj 3,6-7), anđeo naređuje ženama da “posebno Petru” reknu da je Gospodin uskrsnuo (Mk 16,7), Krist se najprije ukazao Petru (Lk 24,34), Petar je predsjedao sastanku na kojem je izabran Matija, nasljednik Judin (Dj 1,13-26), Petar je primio prve obraćenike (Dj 2,41), odredio prvu kaznu (Dj 5,1-11), izopćio prvog krivovjerca (Dj 8,18-23), predsjedao prvim koncilom u Jeruzalemu (Dj 15), proglasio prve dogmatske odluke (Dj 10,46-48; 15,7-11).
Primat su kasnije zadržali i nasljednici Petrove stolice, što je jasno iz mnogih crkvenih spisa. Tako primjerice četvrti papa Klement I. (90.-100.) naređuje Korintskoj crkvi da vrati smijenjeno vodstvo (dakle, iako je u to doba još bio živ sveti Ivan apostol, Korintska se crkva ipak obraća papi, a ne njemu, da presudi u sporu); papa Viktor I. (193.-203.) izopćuje crkvu u Maloj Aziji i tako dalje. Prvenstvo su Petrovog nasljednika potvrdili i koncili u Sardici (342.), Carigradu (381.), Efezu (431.), Kalcedonu (451.) i drugi.
Ivan Poljaković