„Bila sam ateistkinja otkad znam za sebe“, pripovijeda Brigitte Bedard, mladolika 41 – godišnja novinarka i domaćica sa šestero djece, čije lice krase pramenovi pomno razbarušene kratke kose i elegantne naočale. Obraćala se skupini od 200 sudionika pro-life konferencije održane u organizaciji „Quebec Life Coalition“, dana 15. svibnja u gradu Quebecu.
Category: Svjedočanstva
Iz tame u svjetlost
Djetinjstvo i otpad od vjere
Rođen sam u Kolumbiji, u južnoj Americi, u malom gradu visoko u planinama Anda. Odrastao sam u katoličkoj obitelji uz katolički nauk i tradiciju. Kad mi je bilo 14 godina poslali su me u glavni grad Kolumbije kako bih završio srednju školu. To je bilo 1960.
Kao što znate šezdesete godine donijele su revoluciju. To je bila revolucija koja je bila poznata pod parolom ,,Mir i ljubav”. Međutim, bila je daleko od mira i ljubavi. To je bila revolucija propadanja, dekadencije. Sve u toj revoluciji bilo je protiv vrijednosti, protiv morala i protiv tradicija. Prigrlio sam sve te pokrete i vrlo brzo odlutao od katoličke vjere. Prigrlio sam sve vrste istočnjačkih poganskih filozofija: astrologiju, vidovnjaštvo, praznovjerje, magiju, gledanje u tarot karte, feng shui, reiki, različite vrste joge. Bio je to popis bez kraja.
Bio sam subotar – moje oslobođenje iz adventizma
Lovci na duše
“Ljubljeni ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer mnogi lažni proroci izađoše u svijet“ (1 Iv 4,1)
Bio sam revni katolik, redovan na misi svake nedjelje ujutro i poslije podne, nekad i svaki dan. Ni knjige, ni propovjedi ni 4 godine katoličke teologije nisu me mogli pripremiti na ono sa čim ću se uskoro suočiti. S jednim sustavom obmane, podvala i laži, sa mrežom ispletenom da uhvati naivne.
Svjedočanstvo žene
Uvod
Ovim putem predstavljamo svjedočanstvo jednog bračnog para o izazovima koji se pojavljuju pred osobama koje su odlučile ozbiljno poslušati Kristov glas i ozbiljno uzeti učenje Crkve o važnosti čuvanja čistoće. U vremenu u kojem živimo, ovakvo svjedočanstvo i savjeti koji su u njemu dani, mogu se učiniti pretjeranim, nestvarnim i fanatičnim.
Evanđelje po Sinkeu
”Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.” (Iv 15,15)
Ispovijest bivšeg agnostika
Kao čovjeku čije je zanimanje kritička analiza i kvalitativno, vrednovanje tuđih tekstova i kojem se posao sastoji od čitanja desetaka knjiga i rukopisa mjesečno, uređivanja knjiga, davanja savjeta budućim autorima, bilo mi se vrlo teško odlučiti napisati vlastiti tekst. No, na pisanje ovog teksta ponajviše me potakao čitav niz rasprava koje sam u posljednje vrijeme vodio sa nekim svojim prijateljima, kolegama s posla i poznanicima od kojih su većina znanstvenici, a kojima (moje) vjerovanje u Boga nije skladu s onime što oni nazivaju „razumnim poimanjem svijeta“.
Na ručku kod Pape
Na završetku velikog jubileja Papa poziva na ručak nekoliko biskupa. To mu je navika… Poziv prima i prijatelj biskup. Morao bi preći brončanu kapiju koju čuva švicarska straža prije 12.30 sati. Kreće na vrijeme, ali nailazi na gužvu i zastoj u prometu zbog prometne nezgode. Već kasni dok sav zadihan prelazi Trg sv. Petra. Nalazi se ispod stupova kad ugleda loše obučena čovjeka, otrcana izgleda kako prosi. Pogledaju se i nakon tri sekunde se prepoznaju i zagrle. Bili su kolege u sjemeništu i zajedno mladomisnici. Zatim je jedan napustio svećeničku službu i evo ga kao skitnice; drugi je napravio karijeru i evo ga sređenog, svježe obrijanog i ošišanog, zadihanog kako ide Papi. Papa ga čeka. Ali stid ga je reći prijatelju da mu se žuri, da ima važnih stvari obaviti. Zar će otići gore k Svetom Ocu i govoriti o ljubavi, a ostaviti prijatelja? Na kraju mu reče: ”Čuj, moram ići gore Papi, ali ti me pričekaj ovdje, ne miči se dok ne dođem, pa ćeš mi sve ispričati.”
Bog je predivan i vrijedi slijediti Ga
Za g. Matušeka može se reći da je jedna od onih osoba koje cijeloga života traže Boga i žele ga s drugima podijeliti. Po zanimanju je profesor glazbene kulture i nedavno je postao ravnatelj I. osnovne škole Bartola Kašića u Zagrebu. Prošao je kroz nekoliko kršćanskih zajednica, da bi danas, kao katolik, pisao o novim religioznim pokretima. Kao dugogodišnji prosvjetni djelatnik ima dosta toga reći i o izazovima koji se postavljaju pred naše školstvo.
Pismo iz pakla
Mlada njemačka djevojka provodila je svoj godišnji odmor na jezeru Lago di Garda u Italiji 1937. godine. Krajem drugog tjedna mjeseca rujna dobila je pismo od majke u kojemu je pisalo: “Zamisli, umrla je Ana. Poginula je u automobilskoj nesreći. Jučer su je sahranili.”
Ana joj je bila kolegica iz ureda. Djevojka je bila pogođena i zbunjena. Drugoga dana prisustvovala je sv. Misi, koju je namijenila za pokoj njezine duše. No cijeli dan ju je progonio neki čudan nemir. Uzbuđena je otišla spavati i nije mogla zaspati. U noći je čula nekakav šum, kao kada bi joj zlovoljni šef bacio preko stola svežanj spisa. Pomolila se i pokušala zaspati. Tada je sanjala ovo:
Izlazi iz sobe i pred vratima nalazi poštu. Kada je dobro pogledala, skamenila se. Pismo od Ane! Je li moguće? A zna da je mrtva. Sjeda na klupu u parku, otvara pismo. Nema potpisa ali rukopis je Anin. Dobro ga poznaje. Sva uzbuđena počne čitati:
Podigao me i ispunio svojim Duhom
Biografija
O. James Manjackal rođen je 18. travnja 1946. u Cheruvellju, Kottayam, u državi Kerali u južnoj Indiji, a zaređen je za svećenika 23. travnja 1973. u Kongregciji misionara sv. Franje Saleškog (M.S.F.S) u jugozapadnoj provinciji Indije. Godinu dana radio je u misijama Viskhapatnama, a nakon toga imenovan je profesorom u sjemeništu sv. Franje Saleškog u Ettumanooru, Kerala.
Kada je susreo živoga Isusa preko molitve mladića, koji je na njega zazvao snagu Duha Svetoga, ozdravio je i duhovno i tjelesno i od tada je počeo propovijedati na karizmatskim seminarima širom svijeta. Propovijedao je na malayalamu, svom materinskom jeziku na prvom karizmatskom seminaru 1976. godine. U posljednjih 27 godina propovijedanja, suočavao se s različitim kušnjama i patnjama od onih kada ga je oteo vlastiti narod do onoga kada su ga uhitili i zatvarali nekršćani u zemljama Zaljeva. No, u svemu tome dokazao se kao vjeran i odani sluga Gospodina i Njegove Crkve. Nekoliko je puta služio u regionalnom i nacionalnom timu katoličke karizmatske obnove u Indiji.