Category: Protestantski fundamentalizam

Nakon svjedočanstva svećenika i redovnika otpalog od katoličke vjere, g. Richarda Bennetta, pružamo osvrt na sljedeći istovrsni materijal iz izdanja pentekostalne denominacije ”Riječ života”. Radi se o zbirci trinaest svjedočanstava, također bivših  svećenika Katoličke crkve i obraćenika na protestantski fundamentalizam, koji iznose životni put i razloge svojih obraćenja, utvrđenih argumentima protiv katoličkog vjerskog nauka i prakse. Po toj temeljnoj nakani upućena su prvenstveno katoličkim vjernicima radi njihovog izvođenja iz Crkve i pridobivanja za svoj vjerski svjetonazor. Uvjerljivost se, pak, nastoji pojačati činjenicom da se radi o bivšim svećenicima. Time se sugeriraju konotacije o autoritarnoj vjerodostojnosti, s pretpostavkom da je riječ o osobama velike upućenosti u katolički nauk i izvore kršćanske objave.

“Moja supruga i ja posjetili smo Međugorje i Široki brijeg s našim prijateljima iz Italije 18. i 19. ožujka ove godine (2005.) Moja supruga i ja smo protestanti, i ja sam pastor u Uppsali u Švedskoj.

Na Širokom brijegu smo se susreli s Vama i pozvali ste nas na predavanje koje ste imali za skupinu hodočasnika iz Kanade u Vašoj crkvi.

Naš posjet Međugorju i služba u Vašoj crkvi su imali veliki utjecaj na naše živote. Bili smo duboko dirnuti osjećajem Gospodinove prisutnosti. Kao što možete pretpostaviti, iskustvo koje smo doživjeli u Međugorju nešto je posve drugačije od svega što smo iskusili u životu. Istina o Majci našega Gospodina nam postaje sve jasnija i osjećamo kako je velika postala ljubav prema Njoj u našim srcima. Za naš razum i naša srca to je prava revolucija.

"Poboljšana" netolerancija i progoni

Demanti i pismo namjere: nažalost, vjersko "skandalozno stanje" treba biti poravnato tada i sada, i manje znano "prljavo rublje" treba biti sačuvano od prikrivanja, prikazano i razmatrano. Ne uživam u "čeprkanju" po ovim odvratnim pojavama, ali to je neophodno za istinitu, poštenu povijesnu procjenu. To ne znači da sam ja napustio ekumenizam, ili da želim "naribati" protestante, ili da poričem analogne katoličke manjkavosti. Povijesne činjenice su ono što jesu, i većina protestanata (i katolika) je nesvjesna slijedećih povijesnih događaja i vjerovanja (dok, s druge strane, pojedinac uvijek čuje o neugodnim i skandaloznim katoličkim stvarima – a često netočno i nepošteno). Ako (kao što sumnjam da bi mogao biti slučaj) čitatelji budu šokirani ili iznenađeni baš ovim naslovom, to će biti pogođena stvar, i dovoljno opravdanje za svrhu moje pouke. S tim na kraju i i iznesenim nazorima na umu, nudim ovu opsežno-istraživanu raspravu, sa dužnim štovanjem mojoj protestantskoj braći, pa ipak ne sasvim bez preostale strepnje.

Svake godine 31.10. protestanti svih smjerova i denominacija obilježavaju dan reformacije-dan kada je, kako oni smatraju, Martin Luther, začetnik protestantizma pribio svojih „95 teza“ na vrata crkve u Wittenbergu, i tako demonstrativno napustio Katoličku Crkvu i započeo pokret protiv nje, a za povratak „biblijskom“ kršćanstvu.

Nevolja je u tome da za takav događaj Martin Luther uopće ne zna, niti ga spominje, ne samo on, nego čak ni njegovi suvremenici. Priču je iznio tek njegov prijatelj i suradnik Melanchton, i to nakon Lutherove smrti.

 

Od antikatoličke literature koju zajednice iz sfere protestantskog fundamentalizma plasiraju među svoj evangelizacijski repertoar, značajno mjesto zauzimaju svjedočanstva o obraćenju bivših katolika. Poseban razlog tome nalazi se u snažnom potencijalu psihološkog učinka koji svjedočanstva sama po sebi posjeduju. Stoga se ovi specifični materijali nalaze kao vrlo pogodna sredstva za zajednice koje gaje averziju prema katoličkom nauku i nastoje pridobiti katoličke vjernike za vlastita uvjerenja.