Sekularizam – Page 3

„Kako se obraniti od navijačkog novinarstva”

Početkom svibnja je Županijski sud u Zagrebu presudio za korist predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića, kojega su homoseksualne udruge tužile za diskriminaciju. Nacionalne dnevne novine izvješćuju da je udrugama zasmetalo što je on izjavio da – dok je on na čelu HNS – deklarirani homoseksualac ne bi mogao nastupati za reprezentaciju zato što nogomet igraju samo zdravi ljudi.

Hrvatske dnevne novine su poslovično loš izvor informacija o pravosudnim slučajevima: ondje sramotno nedostaje odgovornost prema teškim temama koje se prenose iz sudnica, te novinari ne nalaze za shodno da svoje izvještaje prije objavljivanja prokomentiraju sa kakvim pravnikom.

Međutim kada nešto treba mudrovati i moralizirati, tu su naši novinari i urednici stručnjaci bez premca: sve sam ideolog do ideologa.

Europski sud za ljudska prava: raspela (ipak) smiju ostati u učionicama

„Povijesna pobjeda Italije u Strassbourgu“, riječi su kojima „il Giornale.it“¹ započinje izvještaj o presudi koju je u predmetu Lautsi i dr. protiv Italije dana 18. ožujka 2011. godine donio Europske sud za ljudska prava².

Ta sudska presuda vjerojatno ne bi bila označena „povijesnom“ da nije riječ o ishodu žalbenog postupka protiv presude istog suda iz 2009. godine³; tada je Europski sud presudio u korist Soile Lautsi – Finkinje sa talijanskim državljanstvom, kojoj je kao članici talijanskog Saveza ateista i racionalističkih agnostika („UAAR“, koje udruženje zapravo stoji iza njene tužbe⁴) smetalo da njezina dva sina moraju u osnovnoj školi gledati raspelo na zidu učionice.

Stav u Italiji je manje – više slavljenički: u toj zemlji je prema istraživanju javnosti s početka ožujka 2011. čak 84% ljudi htjelo da raspela ostanu školama i drugim javnim ustanovama.⁵

Presuda Europskog suda za ljudska prava je s odobravanjem dočekana i u Vatikanu; ondje ocjenjuju da se tom presudom priznaje „da kultura ljudskih prava ne treba biti u suprotnosti sa vjerskim temeljima europske civilizacije, u kojoj je kršćanstvo dalo bitan doprinos … da treba zajamčiti svakoj državi jednu slobodu da odlučuje o vrijednosti vjerskih simbola u vlastitoj kulturnoj povijesti i nacionalnom identitetu“⁶.

Na stranicama UCCR, talijanskog “Saveza katoličkih racionalnih kršćana” koji je 2010. godina osnovan kao reakcija na ateistički UAAR, zahvaljuju „kolegama“ iz UAAR za presedan u zaštiti prava na isticanje vjerskih simbola, koji je za čitavu Europu uspostavljen presudom od 18. ožujka 2011. godine.

Taj je presedan nastao “zahvaljujući” organiziranom nastojanju da se iz vidokruga ljudi ukloni Lice Otkupitelja “kojega za naše grijehe probodoše, kojega za opačine naše satriješe, na kojega pade kazna – radi našeg mira, Onoga čije nas rane iscijeliše” (cf. Iz 53,5).

Kršćani ne smiju posvajati djecu, kako ih ne bi „inficirali“ kršćanskim moralom

Velika Britanija je jedna od zemalja koja „prednjači u promoviranju prava homoseksualaca“^₁. Već smo ranije pisali o britanskom „Equality Act“² , čiji se dio odnosi i na tzv. „seksualnu orijentaciju“ – tj. štiti od diskriminacije homoseksualce, lezbijke i biseksualce: mjesne vlasti su tumačile te odredbe na način da bi bilo zabranjeno kršćanima i drugim osobama tradicionalnog morala da posvajaju djecu.

U svojoj presudi od 28. veljače 2011. godine ocjenjuje i britanski Visoki sud Pravde (High Court of Justice)³ da je takvo tumačenje ispravno: kršćani bi mogli „zaraziti“ djecu svojim moralom, i to treba izbjeći. Sud ocjenjuje da bračni par Eunice i Owen Johns nepogodni da budu posvojitelji – jer su pentekostalni kršćani i kao takvi vjeruju da su moralno prihvatljivi jedino spolni odnosi između muškarca i žene koji su povezani brakom.

Za sada se to odnosi na posvojitelje. Ne znamo kada će se regulativa početi primjenjivati i na roditelje koji prenose „zarazu“ na svoju rođenu djecu.

Lady Gaga – prorok nove seksualne revolucije

Prošlog petka u zagrebačkoj areni nastupila je Stefani Germanotta, poznatija pod umjetničkim imenom kao ,,Lady Gaga’’. Vizualni aspekt u najtiražnijim masovnomedijskim glasilima prikazan je kao spektakl vrijedan mega pozornosti¹, dok je u crkvenoj stvarnosti osvrt na ovaj događaj uglavnom izostao. Zato bismo htjeli u ovom članku taj propust donekle ispraviti, te ući ispod vizualne površine i ukazati na dublje značenje ponuđenog sadržaja kao i poruke koju ovaj događaj i dotična osobna pojava imaju prenijeti.

Pristrani BBC

Kao osoba koja je u djetinjstvu razvila sklonost prema gledanju dokumentaraca, radujem se mogućnosti da putem specijaliziranih televizijskih kanala tu i tamo pogledam poneki takav filmski uradak. Englezi su prvaci u proizvodnji te vrste programa; BBC već desetljećima postavlja standard u produkciji dokumentarnog programa.

Nakon što sam se pretplatio na te dokumentarne kanale (prije oko dvije godine, valjda) imao sam prilike pogledati više dokumentaraca o temama iz povijesti Crkve, pa o crkvenoj umjetnosti, o raznim apokrifima, inkvizicijama … i uvjeriti se kako su skoro svi takvi dokumentarni izvještaji opterećeni grubim netočnostima i pristranosti protiv kršćanstva i protiv Katoličke crkve. Vidim da je tako i u drugim emisijama s Otoka: gdje god se Televizija može konfrontirati sa Crkvom – samo udri.

Naposljetku ustanovih da nisam jedini kojemu to smeta: smeta to i Crkvi u Velikoj Britaniji, ali i znatnom dijelu upravljačke strukture na BBC–u.

Kontra Katekizma 2

Zakon o zabrani diskriminacije ‘na djelu’

Lezbijska grupa „Kontra“ nas na svojoj internetskoj stranici izvješćuje da je 25. svibnja 2010. godine održano prvo ročište u postupku koji se vodi povodom tužbe što ju je ta Lezbijska grupa podnijela protiv vjeroučiteljice u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi – jer je ta vjeroučiteljica „na satu vjeronauka poučavala da je homoseksualnost bolest“.

“Kontra” nalazi takvo prosvjetno djelovanje vjeroučiteljice za „protivno Ustavu Republike Hrvatske, Europskoj Konvenciji o zaštiti ljudskih prava čija je potpisnica i Republika Hrvatska, te Zakonu o suzbijanju diskriminacije, a predstavlja i kazneno djelo“. Tekst „Kontre“ ne daje druge detalje o tom slučaju.

Ako smo se do sada i pitali je li Hrvatska biskupska konferencija doista imala razloga protiviti se donošenju Zakona o suzbijanju diskriminacije – eto nam odgovora.

Tolerancija

Neke su riječi, kao riječ tolerancija zbog stanovitih razloga postale zamagljene, dvo ili višeznačne, kratko nejasne. Nas ovdje zanima famozna riječ tolerancija kao ona koja u crkvenoj stvarnosti unosi jasnoću, objašnjava stavove, pojave i događaje, ili kako je često u anticrkvenoj stvarnosti – istom tom riječju se Crkvu udara po glavi, diskreditira, proziva i slično. Tada ta riječ dobiva prefiks ne – netolerancija.

“Neslužbeno doznajemo…”

“Crkva je mudro šutjela
Od 5. do 22. Kolovoza u tiskovinama, dnevnicima i tjednicima, objavljeno je više od stotinu priloga različitih autora u kojima se tretiralo Katoličku Crkvu ili pojedine njezine ustanove i članove, ne računajući priloge koji su nastali jer se u životu Crkve nešto događalo ili dogodilo. (…)

Anarholiberalizam

A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u samom preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš”?