Hvaljen Isus i Marija, neugodno me iznenadilo kada sam se nedavno na jednoj svetoj misi u vašoj crkvi susreo s očitim liturgijskim prekršajem koji ozbiljno povrjeđuje sakralnost euharistijskog slavlja. Naime, radilo se o tome da je svećenik – celebrant, dao da pričešćuje časnoj sestri, iako za to nije bilo apsolutno nikakve opravdane potrebe s obzirom na broj vjernika (kojih vjerojatno nije bilo ni stotinu). Da se radi o izravnom kršenju liturgijskih normi Katoličke crkve, evidentno je iz mjerodavne upute Redemptionis sacramentum, koju ću citirati u nastavku:158. Izvanredni djelitelj svete Pričesti smije Pričest dijeliti samo onda kad nema svećenika ili đakona, kad je svećenik uslijed bolesti, poodmakle starosti ili nekoga drugog razloga spriječen, te ako je broj vjernika koji pristupaju Pričesti tako velik da bi se slavlje Mise previše odužilo. Isto je potrebno shvatiti tako da kratko produženje prema mjesnim navikama i običajima nije dostatan razlog.
Kao što je tada bilo vidljivo, nijedan od navedenih razloga nije postojao i takav čin celebranta bio je posve samovoljan i neopravdan. I ne samo tada, nego se ovdje radi o konstantnoj praksi kojom se ozbiljno iskrivljuje i desakralizira liturgija te uvodi pomutnja među vjernike. Upravo kao što to na drugom mjestu govori ista uputa:
11. Otajstvo Euharistije “previše je veliko da bi si itko dopustio njime slobodno raspolagati, a da ne bi poštivao njegov sveti značaj i univerzalnost”. Dakle, tko čini suprotno i slijedi vlastite sklonosti – makar bio i svećenik — vrijeđa bitno jedinstvo rimskog obreda, koji se odlučno mora sačuvati. Taj čini djela koja ni na koji način ne odgovaraju gladi i žeđi za živim Bogom, a koje osjeća narod našega vremena. Ne obnaša autentičnu pastoralnu službu i ne pridonosi pravilnoj liturgijskoj obnovi, već štoviše, vjernicima uzima njihovo vjersko dobro i duhovnu baštinu. Samovoljno djelovanje, naime, ne služi djelotvornoj obnovi, već povrjeđuje pravo kršćana na liturgijski čin na koji imaju pravo, a koji je izraz života Crkve prema njenoj tradiciji i disciplini. Unosi, pak, elemente iznakaženja i nesloge u slavlje Euharistije, koja je na izvanredan način i na osnovu svoje biti usmjerena na to da označi i divno djeluje na zajedništvo s Božanskim životom i jedinstvo Božjega naroda. Posljedice takvog samovoljnog djelovanja nesigurnost su u učenju, sumnje i gnjev Božjega naroda i gotovo neizbježne snažne protureakcije. U naše vrijeme, u kojem je kršćanski život često uslijed klime “sekularizacije” vrlo težak, sve ove stvari zbunjuju i žaloste mnoge kršćane u znatnoj mjeri.
Stoga bih Vas, na temelju ovog visokog crkvenog autoriteta, zamolio da se pridržavate njegovih odredbi i omogućite vjernicima dostojanstveno slavljenje euharistije (pismo je upućeno na adresu gdje je prekršaj uočen, a našoj web stranici informativno, op. u.).
Sa srdačnim štovanjem u Kristu,
Ivan Herman