Kardinal Víctor Manuel „Tucho”[1] Fernández je prefektom Dikasterija za nauk vjere imenovan 1. srpnja 2023. godine, u svojoj 62. godini. Ubrzo potom, 30. rujna 2023. godine, proglašen je kardinalom.[2]
Nakon manje od pola godine službe u Vatikanu, „uspio” je učiniti nešto što već dugi niz stoljeća nije uspjelo nikome: posve je kompromitirao i na očiti način disfunkcionalnim učinio učiteljstvo Katoličke Crkve.
Nakon što je 18. prosinca 2023. god. objavljena Deklaracija „Fiducia Supplicans” koju je on priredio (nakon što je toga dana opremljena supotpisom „papa Franjo”)[3], najprije je taj dokument – sastavljen kako bi bio dio službenog učiteljstva Katoličke Crkve – oštro osudila Nadbiskupija Svete Marije u Astani (glavni grad Kazahtstana) kao „veliku obmanu”, iznijevši da „niti jedna, čak ni najljepša, izjava sadržana u ovoj Deklaraciji Svete Stolice ne može umanjiti dalekosežne i razorne posljedice koje proizlaze iz ovog nastojanja da se ozakone takvi blagoslovi. S takvim blagoslovima Katolička Crkva postaje, ako ne u teoriji, onda u praksi propagator globalističke i bezbožne ‘rodne ideologije’“.[4] U narednih desetak dana prije kraja 2023. god., preko 20 biskupskih konferencija diljem svijeta i mnogi pojedinačni katolički biskupi, teolozi i katolički intelektualci su se pridružili osudama; biskupi su koristeći ovlasti u upravljanju svojim biskupijama zabranili da se dijele blagoslovi istospolnim parovima i parovima u bludnim i preljubničkim vezama, kakvi su predviđeni Deklaracijom „Fiducia Supplicans”.[5]
U Deklaraciji „Fiducia Supplicans” se inače, objašnjava da Crkva ne smije davati “liturgijski blagoslov” parovima koji hine brak ili predstavljaju “izvanbračne seksualne prakse” (toč. 11.), ali katolički svećenici mogu parovima koje im se (tobože) spontano obrate (toč. 28.) davati tobože spontane blagoslove (toč. 38.) i to npr. (slučajno…) prilikom posjeta nekoj važnoj crkvi, prigodom grupne molitve ili hodočašća (toč. 40.). Pri tome se izrijekom predviđa „mogućnost blagoslova za parove u neredovitim situacijama i za parove istoga spola, čiji oblik crkvene vlasti ne bi smjele obredno određivati kako ne bi došlo do zabune s blagoslovom koji pripada sakramentu ženidbe” (toč. 31.).
Ovakvu situaciju da veliki broj katoličkih biskupa osuđuje dokument koji pretendira biti dijelom službenog učiteljstva Katoličke Crkve ne pamti se vjerojatno još od doba pape Honorija I. (625.-638.), koji je – udovoljavajući političkim potrebama rimskoga dvora u Bizantu – pomirljivo pristupio idejama hereze monoteletizma (pristalice te hereze su nepravilno naučavali o odnosu Kristova čovještva i božanstva); te je u dva službena pisma (ne u nekoj „ex cathedra” proklamaciji) koje je slao patrijarhu u Konstantinopolu i drugim biskupima dao odobrenje da se monoteletička hereza širi u istočnim kršćanskim područjima kao stanovito sredstvo ublažavanja (još teže) tzv. monofizitske hereze. Stoga je papa Honorije I. službeno osuđen na III. općem koncilu Katoličke Crkve (Carigrad 680.-681. godine) kao „oruđe širenja hereze u Crkvi”[6]; anatemu protiv Honorija I. je potom potvrdio papa sv. Leon II. navevši pritom da je Honorije I. pridonio herezi tako što je „prostačkim lukavstvima pokušao okaljati čistoću učiteljstva koje proizlazi iz apostolske tradicije”.[7] Anatemu pape Honorija I. prvoga su ponovili II. nicejski koncil 787. godine i IV. carigradski koncil 870. godine.[8]
Već 27. prosinca 2023. god. iznosi „Tucho” Fernández nečuvenu „uputu” da svaki katolički biskup u svijetu može prema svojoj prosudbi odlučiti hoće li se u njegovoj biskupiji postupati prema deklaraciji „Fiducia Supplicans” (dakle, aktu koji pretendira da je dio službenog učiteljstva Crkve) – ili neće. Ovakvu nevjerojatnu ideju – „Katolička” u naslovu Crkve, naime, označava da je njena vjera svugdje jednaka, baš u svakoj biskupiji na svijetu, KKC 817., 830.-831. – u intervjuu za medije Fernández opravdava ukazujući da je u nekim zemljama čiji su biskupi zabranili provoditi blagoslove kakve je on predvidio u Deklaraciji od 18. prosinca 2023. god. zakonom zabranjeno upražnjavanje homoseksualnih čina.[9] Takvo umovanje, doduše, ne objašnjava npr. razloge stajališta biskupa Južne Dakote (SAD) objavljeno povodom Deklaracije „Fiducia Supplicans” u njihovoj Zajedničkoj izjavi od 22. prosinca 2023. god… ali valjda je najbolje što se tako na brzinu prefekt Dikasterija za nauk vjere uspio dosjetiti.[10]
Uglavnom sada imamo situaciju gdje katolički biskupi u npr. Njemačkoj nalažu da katoličkom svećeniku nije više dopušteno da odbije blagosloviti istospolni par, a u npr. Ukrajini zabranjuju katoličkom svećeniku da dade „spontani blagoslov” istospolnom paru kakvoga predviđa Deklaracija[11] – s objašnjenjem da bi se „blagoslivljanje istospolnih parova, ili čak sakramentalno nereguliranih parova moglo vidjeti kao odobravanje takvih parova”.[12]
Nastojanje koje je započeo svojim medijskim istupom od 27. prosinca 2023. god., Fernández – ovaj put bez supotpisa “papa Franjo” – razvija tjedan dana kasnije u dosta opširnoj Izjavi Dikasterija za nauk vjere za medije u svezi prijama „Fiducia supplicans” od 4. siječnja 2024. godine: tu se ukazuje da „Razboritost i pažnja na kontekst crkvenog djelovanja u lokalnoj kulturu može dopustiti raznolike metode primjene, ali ne i potpuno sprječavanja ovog puta koji je preporučen svećenicima… Ostaje životno važnim da biskupske konferencije ne podrže nauk različit od onoga u Deklaraciji potpisanoj od Pape, budući da je riječ o vjekovnom nauku, nego da radije preporuče potrebu proučavanja i razlučivanje kako bi se djelovalo s pastoralnom razboritošću u tom kontekstu”. U toč. 5. te kvazitemeljite Izjave za medije sadržani su formularni (!) oblici za (kvazi) spontani zahtjev svećeniku za blagoslov i za (kvazi)spontani svećenički blagoslov.[13]
Možemo reći da s ovim sam Fernández čini korak natrag i zahtijeva da katolički biskupi ipak ne smiju „podržati nauk različit od onoga u Deklaraciji potpisanoj od Pape” – što je dosljednije načinu na koji katoličko učiteljstvo inače funkcionira – ali moramo konstatirati da ipak nije razriješio što ćemo sada kada su stotine biskupa (u samo nekoliko dana!) na najslužbeniji način odbili primijeniti “nauk” iz “Deklaracije potpisane od Pape”.
Da podcrtamo, nauk kojega je kardinal Gerhard Müller – dakle kardinal kojega je papa Benedikt XVI. bio imenovao na baš tu službu koju danas obnaša „Tucho” – nazvao svetogrđem. Zapravo da citiramo točno njegove riječ: „Istina je da je kardinal Fernández izjavio za Infovaticana da se ne blagoslivlja veza, nego par, ali to ne predstavlja ništa drugo nego poigravanje s konceptima, naime par se definira baš svojom vezom… Kako blagoslivljanje, u Bibliji, stoji u svezi s redom kojega je stvori Bog… Blagoslivljati jednu pojavnost koja se protivi Božjem stvorenju je ne samo nemoguće, nego predstavlja svetogrđe.“[14]
Uglavnom, ovo što piše „Tucho” i ovo što piše Müller – predstavlja dva posve nepomirljiva stava. Ako blagoslivljanje grješnih parova predstavlja svetogrđe – svećenik se u to ne smije upuštati. Ili su tu u pravu Fernández i Bergoglio – ili je u pravu Müller. Pri tome, nama se čini jasnim, da Müller govori točno ono što naučava nepromjenjivi i sveti nauk Katoličke Crkve; što je jasno već iz okolnosti da Fernández i Bergoglio predlažu uvesti novu vrstu blagoslova koja se u dosadašnjim stoljećima crkvene tradicije – sve tamo od vremena apostola – nikad i nigdje nije podjeljivala.
Uglavnom, nakon ove nove Izjave Dikasterija za nauk vjere od 4. siječnja 2024. god., već naredni dan objavljuje ugledna talijanska katolička intelektualka Luisella Scrossati članak u kojemu prokazuje unutarnju kontradiktornost argumenata iz te Izjave i totalnu paradoksalnost situacije što je u Katoličkoj Crkvi stvorena Deklaracijom od 18. prosinca 2023. – koja je u potpunoj i očitoj opreci s ranijim dokumentima Učiteljstva koji se u Deklaraciji izrijekom citiraju. Pokušaj Fernándeza da održi svoju nelogičnu poziciju ocjenjuje Scrossati „tragikomičnim” a samoga Fernándeza „nesrećom za Crkvu”. Zaključuje: „Fernández ponižava Crkvu pred očima cijelog svijeta, te bi bilo pravedno i dostojno da ga se udalji s mjesta prefekta Dikasterija za nauk vjere. Što je prije moguće.”
Nama se ovdje čini, da je zaključak Luiselle Scossati posve na mjestu.
Ne znamo, u međuvremeno, kako će potpis “Franjo” na Deklaraciji „Fiducia Supplicans“ utjecati na “karijeru” toga njenog potpisnika. Nekako to previše naliči onom gore spomenutom slučaju s pismima pape Honorija I. Doduše iznosi primjerice biskup mons. Ratko Perić stanovite nade da će se on odlučiti „izvući”, ovako: „Mi vjerujemo da Sveti Otac može obeskrijepiti i Izjavu od 18. prosinca 2023. i Priopćenje od 4. siječnja 2024., isprave za koje je u ova posljednja tri tjedna uvjerljivo pokazano – i pravno i liturgijski, i moralno i dogmatski – na svjetskoj crkvenoj razini da su prožete nejasnoćom, dvoznačnošću i protuslovljem koje nije nikada bilo učiteljska odlika Katoličke Crkve. Mi vjerujemo da će Sveti Otac po djelovanju Duha Svetoga pronaći načina da ‘„sveto čuva i vjerno iznosi objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola’“.[15]
Dirljivu nadu izražava mons. Ratko Perić: ne znam hoćemo li biti nepristojno pesimistični, ako prognoziramo da se takva lijepa njegova želja – ostvariti neće.
Dario Čehić
Slika: Víctor Manuel Fernández, suradnik “Romanuspontifex”, Wikimedia commons
_1.1.jpg){kind=link}
[1] “Tucho” znači “majmun”. Taj neobični nadimak prati Victora M. Fernándeza odavno, te ga i sam koristi.
[2] FERNÁNDEZ Card. Víctor Manuel, biografski podatci na službenim stranicama Svete Stolice. Pristupljeno 6. siječnja 2024.
[3] “Deklaracija Fiducia Supplicans o pastoralnom značaju blagoslova”, Dikasterij za nauk vjere (španjolski), 18. prosinca 2023. god., na službenim stranicama Rimske kurije. Pistupljeno 6. siječnja 2024.
[4] “Kardinal Fernández reže granu na kojoj sjedi”, Snježana Majdandžić-Gladić, “Vjera i djela”, 4. siječnja 2024.
[5] “Kardinal Fernández reže granu na kojoj sjedi”, Snježana Majdandžić-Gladić, Snježana Majdandžić-Gladić, “Vjera i djela”, 4. siječnja 2024.
[6] “Third Council of Constantinople: 680-681 A.D.”, kod “Papal Encyclicals Online”. Pristupljeno 6. siječnja 2024.
[7] “Pope Honorius I”, Chapman, J. (1910), u “CatholicEncyclopedia” 1907-1912, Robert Appleton Company, New York
[8] “On the Question of a Heretical Pope”, Athanasius Schneider, “One Peter 5”, 20. ožujka 2019.,
[9] “Cardenal Fernández: “Es propio de cada obispo” discernir sobre la aplicación de Fiducia supplicans”, Nicolás de Cárdenas, “Aciprensa”, 27. prosinca 2023. (španjolski) Pristupljeno 6. siječnja 2024.
[10] Ondje katolički biskupi jasno upozoravaju da posvećene osobe “… nemaju ovlast da blagoslove grijeh. Učiniti takvo što predstavljalo bi izopačenje same svrhe blagoslivljanja… Bilo kakva vrsta blagoslivljanja koja bi ostavila dojam o odobravanju grijeha nije dopuštena.”. U “Statement of the Bishops of South Dakota – Joint Letter of Fiducia Supplicans”, 22. prosinca 2023., službene stranice “Catholic Diocese of Sioux Falls”. Pristupljeno 6. siječnja 2024.
[11] “Bishops around the world are divided over Vatican’s same-sex blessing declaration”, Tyler Arnold, CNA, 20. prosinca 2024. god.
[12] “Biskupi Ukrajine: nema blagoslova za život u grijehu”, Priopćenje Biskupske konferencije Ukrajine u vezi s izjavom Dikasterija vjerovanja “FIDUCIA SUPPLICANS” o pastoralnom značenju blagoslova, 19. prosinca 2024. Pristupljeno 6. siječnja 2024.
[13] Od svećenika “neredoviti par” treba “spontano” tražiti “Molimo dajte nam blagoslov (opis svojeg životnog stanja i poteškoća)… neka nam Bog pomogne!”, a svećenik “spontano” daje blagoslov izricanjem jednostavne molitve poput ove: “Gospodine, pogledaj na ovu svoju djecu, podari im zdravlje, posao, mir i da si budu uzajamno na pomoći. Oslobodi ih svega što proturječi tvojem Evanđelju i dopusti im da žive sukladno tvojoj volji. Amen.”; to valja zaključiti znakom križa na svakoj od dvije osobe. “Dicasterio para la Doctrina de la Fe Nota de prensa sobre la recepción de Fiducia supplicans 4 de enero de 2024“, službene stranice Rimske kurije. Pristupljeno 6. siječnja 2024.
[14] “Le benedizioni per le coppie gay sono blasfeme”, Gerhard Müller za “La Nuova Bussola Quotidiana” 22. prosinca 2024.
[15] “O izjavi ‘Fiducia supplicans’ (Pouzdanje koje moli)”, Mons. Ratko Perić, “Vjera i djela”, 9. siječnja 2024.