Znate li vi u što se upuštate? Pripazite, riječ je o iznimno opasnoj osobi. Nemojte imati nikakav kontakt s njime osim rukovanja – tim riječima službenici lepoglavskog zatvora obratili su se Pavici Rašić-Jurić kada je sredinom 2008. godine došla u prvi posjet višestrukom hladnokrvnom ubojici (njegov identitet poznat redakciji) koji je do tada već deset godina tamnovao.
Ona nije strahovala za svoj život nego se jedino bojala mogućnosti da je neće htjeti primiti, saslušati, uzeti knjigu koju mu je ponijela. On, poslije je saznala, nije bio spreman za susret, ali s druge strane htio je vidjeti što ta žena i njezin muž žele od njega, zašto baš njega neki nepoznati ljudi žele posjetiti. Ionako je uglavnom u samici i izolaciji, odbačen o svih, mislio je da nema što izgubiti ako s njima popriča. U posjet su mu jedino dva puta godišnje dolazili roditelji, i to vrlo nevoljko.
Obiteljska drama
– Ova knjiga dr. Tomislava Ivančića “Dijagnoza duše i hagioterapija” meni je pomogla da se vratim iz mraka života, da pronađem smisao, da tjelesno ozdravim i da se moja obitelj koja je bila razbijena digne iz pepela. Vjerujem da i vama može pomoći. Bilo bi mi drago da je primite – kazala mu je tada 52-godišnja Pavica iz Zagreba.
Uzeo ju je, iako su joj u kaznionici kada je prijavljivala susret i ono što će mu ponijeti rekli da uzalud nosi takvu knjigu jer njega takve stvari ne zanimanju. Zamolio ju je da posjeti njegove roditelje te kazao kako bi volio da opet dođe. Pitao ju je bi li mu željela pisati te su razmijenili adrese. Bilo je to iznad njezinih očekivanja. Na kraju susreta pitala ga je može li ga zagrliti, dopustio je te je i on njih zagrlio. Tada nije ni slutila da je počelo obraćanje ne samo jednog nego dvojice višestrukih ubojica, dugogodišnjih lepoglavskih stanara.
A sve je počelo 2003. godine. Tada 47-godišnja tekstilna inženjerka već šest godina živjela je sama s troje djece.
– Živjela sam svakakvim životom, samo ne kako treba. Pala sam u tešku depresiju i više nisam vidjela izlaza. Pripremala sam se da napravim nešto sebi i djeci. Moje najmlađe dijete, desetogodišnja kći, koja se s drugom djecom igrala u dvorištu, i ne sluteći što smjeram ušla je u kuću i rekla mi: “Mama, ja tebe jako volim. Voliš li i ti mene?”. To je još dva puta ponovila ulazeći u kuću. Shvatila sam da si trebam dati još jednu šansu. Počela sam odlaziti u Centar za duhovnu pomoć, a onda sam otišla i na duhovni seminar prof. Ivančića. Majko mila, kako sam se počela buditi – prisjeća se Pavica, koja je svoje veliko životno obraćenje počela uz pomoć hagioterapije.
Nakon toga sedam je mjeseci ‘derala’ koljena moleći za obraćenje svoga sadašnjeg supruga koji je živio s drugom ženom te imao velikih problema s alkoholom. Nakon njegova obraćenja te prekida s alkoholom, i ostatak obitelji počeo se obraćati, a Pavica je u 50. godini dobila posao u struci. Razbijena obitelj ponovno je postala prava.
Iskreni prijatelji
– Prof. Ivančić rekao nam je da ako želimo biti sretni posjetimo one koje su svi odbacili. Puno prije toga došla mi je na pamet ideja da posjetim jednog višestrukog ubojicu o kojem su svi mediji govorili i pisali samo ono najgore i najcrnje. Znala sam da u njemu mora biti barem mrvica dobrote koju mu treba pomoći otkopati. Nekih godinu dana trajala je procedura odobrenja posjeta – kaže Pavica, koja od sredine 2008. godine svaki mjesec, uglavnom u društvu svoga supruga, odlazi u lepoglavsku kaznionicu, a redovno razmjenjuju i pisma.
Na prvom susretu rekli smo mu da u njemu gledamo svoje sinove jer koji su tako mogli završiti s obzirom na to u kakvoj su razorenoj obitelji rasli, ali netko ih je sačuvao. Tada mu nisam puno spominjala Boga. Ta rečenica, priznao nam je, poslije ga je duboko dirnula i shvatio je da je u nama našao iskrene prijatelje – kaže Pavica.
– Malo pomalo počelo je njegovo obraćenje. Danas je milina s njime razgovarati, a jedan zatvorski službenik rekao nam je: ,,hvala Bogu da se netko našao pitati za njega, posjetiti i razgovarati’’.
Njega su njegove promjene posebno obradovale. Ona danas čita Bibliju i duhovne knjige te silno pati što ne može na misu jer je još u izolaciji. Za prošli Božić prvi se put ispovjedio nakon prve pričesti na koju se ide u trećem razredu osnovne škole. Njegov cimer koji je stariji od njega i koji je u zatvoru već 20 godina kada je vidio da su se počele događati promjene zamolio ga je da me pita hoću li i njega posjetiti jer ga nitko ne posjećuje. U roku od šest mjeseci taj stariji zatvorenik potpuno se obratio te napisao pismo prof. Ivančiću u kojem zahvaljuje što nas je tako osposobio da pomažemo liječiti njihove ranjene duše. Pisma je uputio i svima koje je na bilo koji način povrijedio, od zatvorskih službenika do obitelji i rodbine žrtava. On sada svake nedjelje ide na misu, moli krunicu kad god se moli u zatvoru, redovito razgovara s duhovnikom, sluša Hrvatski katolički radio i druge potiče da krenu njegovim putem. Nakon godina izolacije i samice, pušten je na opći odjel – kaže Pavica, radosna zbog ovog Božjeg čuda jer, kaže, samo Bog može ogrijati ozebla srca ubojica, a hagioterapija koja je njoj pomogla, smatra, pravo je rješenje za zatvorske osuđenike.
Pavici su se mnogi čudili što u zatvor ide posjećivati tuđeg sina.
-Jednom me povezla gospođa koja je išla u posjet svome sinu u Lepoglavu. Kroz razgovor je shvatila da idem u posjet tuđem. Nije mogla vjerovati, stala je, a ja sam joj odgovorila da je bolje da idem tuđem nego svojem. Tada je shvatila i rekla kako, da je išla tuđem sinu, sada možda ne bi išla svojem – prepričala je Pavica.
Hagioterapija – izvorni hrvatski način pružanja pomoći
Hagioterapija je izvorni hrvatski način pružanja duhovne pomoći koji je osmislio prof. dr. Tomislav Ivančić. Ona polazi od prirodnog moralnog zakona upisanoga u svakom čovjeku. Cilj joj je da čovjeka dovede do toga da živi prema moralno-etičkim načelima. Naime, ako čovjek ne živi prema tim načelima, odnosno čini zlo, narušava se njegov odnos prema sebi, drugima i Bogu te se oštećuje njegovo duhovno zdravlje. Hagioterapija pomaže kod različitih ovisnosti, od alkohola, droge, magije, užitaka, novca i sl., zatim kod tjelesnih i psihičkih bolesti kojima je uzrok u duhovnom području, kod iskrivljenih moralno-etičkih stavova (mržnja, nepraštanje, osvetoljubivosti), duhovnih trauma i patnji (PTSP, kriza u obitelji, gubitak bliske osobe, stres), okrnjenog duhovnog zdravlja koje nastaje zbog pomanjkanja ljubavi (strah, agresivnost, očaj, osjećaj krivnje, besmisao, sklonost samouništenju), naslijeđene sklonosti pomanjkanju zdravlja u duhovnom području i sl.
(Večernji list, 22. 4. 2011., 16-17. str.)