Čudim se tako malom čuđenju naših biskupa, koji su se u tome očitovali u svom priopćenju s Izvanrednog plenarnog zasjedanja HBK, održanog u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, nadnevka 23. siječnja 2012., pod predsjedanjem predsjednika HBK đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, o čemu nas izvješćuje IKA na 24. siječnja 2012. Ono se odnosi na izjave novog ministra zdravlja Vlade Republike Hrvatske o početku ljudskoga života “koje su u javnosti odjeknule kao nestručne, nehumane i ideološki motivirane“. Koliko je istina da su one u javnosti odjeknule onako kako priopćavaju biskupi, tj. da li većina, manjina ili dio javnosti drži da su one “nestručne, nehumane i ideološki motivirane“? Ono “u javnosti“ kod biskupa stoji kao „cjelokupne javnosti“ ili ostaje visjeti?
Jer sadašnja Vlada RH dobila je povjerenje u zastupničkom Saboru RH od većine koja je izabrana na posljednjim izborima, tj. izborima održanim 4. prosinca 2011. I nova Vlada RH odnosno Sabor će djelovati onako kako je najavljivano u izbornoj kampanji, što je to i sam predsjednik Vlade Milanović također izjavio, a vezano o izmjeni Zakona o potpomognutoj oplodnji (17.07.2009.) A ministar zdravlja Rajko Ostojić je smjenio članove Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju (stručno interdisciplinarno tijelo) zato što oni podržavaju stajalište da je embrij živ, te da život ne započinje „prvim plačem djeteta“. U intervjuu za portal „Danas.hr“ (4. siječnja 2012.) ministar zdravlja na jednom mjestu ističe ovako:
Postojeći je zakon definitivno zakon 20. stoljeća i on će ostati za sve naše građane koji smatraju, a kojih ima jako puno, da maksimalno pojednostavnim, da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice. Za njih će ostati taj rigidan, konzervativan zakon 20. stoljeća. A za sve naše građane koji smatraju da život počinje rođenjem djeteta, prvim plačem ili kad mama osjeti prve pokrete, obično u 5. mjesecu trudnoće, a kojih tekođer ima jako puno, za njih ćemo omogućiti smrzavanje embrija. Moramo ljudima dati mogućnost odabira. Mi smo Vlada i onih koji su za nas glasali, i onih koji nisu, i onih koji niasu izašli na izbore. Ne smije postojati diskriminacija, a sada ona postoji: građani koji žele zakone i spoznaje 21. stoljeća, njima ćemo dati mogućnost zamrzavanja embrija“.
Ovo nije samo za čuđenje nego je ovo duboko poniženje i omalovažavanje dijela svekolike javnosti, a posebno znanstvene, koja mora, htjela ili ne, trpjeti takove budalaštine od strane ministra, kojemu je znastveno nešto što kaže trudnica glede pokreta djeteta u njezinoj utrobi ili kad dijete zaplače nakon izlaska (poroda) iz utrobe majke; a što ministre ako ne zaplače odmah nego tek nakon pola ure ili još kasnije?
No nije za očekivati da će se razviti nekakva znanstvena debata u krugovima znanstvenika, posebno embriologa, ali je za očekivati da će proći predložena izmjena rečenog Zakona, i da će proraditi klinički laboratoriji i da će punom parom „proizvoditi“ ljudske embrije i dio njih zamrzavati a dio unositi u maternično gnijezdo žena 21. stoljeća te i tamo, ako ih unesu više, odstraniti (pobaciti-ubiti) one koji su slabije razvijeni. Kad se onome Zakonu o zdravstvenim mjerama….iz 1978., po kojem se, prema članku 15., mogu ubijati djeca do 10. tjedna trudnoće i poslije toga ukoliko određena komisija to dopusti, a potpisao ga predsjednik predsjedništva SRH Jakov Blažević te godine na 3. svibnja, onda klaonica nerođene djece će nadmašiti sva dosadašnja klanja u ratovima u samo nekoliko godina (do sada, nakon onog iz 1978, oko 2 milijuna). Hoće li ipak netko od biskupa u Crkvi kod Hrvata, makar nakon 67 godina nakon ove izmjene Zakona o potpomognutoj oplodnji ili 90 godina nakon onog iz 1978. govoriti o potrebi održavanja znanstvenih skupova glede milijunskog ubijanja djece kod Hrvata, kao što se dogodilo na potonjoj sjednici izvanrednog plenarnog zasjedanja HBK na kojoj je biskup Bogović kao predsjednik podnio izvješće o radu Komisije za hrvatski martirologij. Tu je također naznačeno da je u pripremi znanstveni skup koji će dati doprinos otkrivanju i uprisutnjenju vjerničko-mučeničkog elementa u stradanjima kroz komunističke zločine nakon Drugoga svjetskog rata. Neće li sličnoga izvješća i znanstvenog skupovanja biti, kao što rekoh, i za milijunske žrtve (a gdje su njihove kosti?) nerođene djece!?
Nekoć nadbiskup Stepinac u svojim propovijedima je govorio o zločinačkim pobačajima ako su činjeni namjerno. To davno, davno nismo čuli od naših biskupa, nego evo se tek čude kako se kod nas nešto ima, uz novu Vladu, događati nešto „nestručno, nehumano i ideološki motivirano“. Svjetonazor u doba Jakova Blaževića se pretočio u Zakon, a evo njegovih potomaka koji su u 21. stoljeću nadmašili ili pak unaprijedili svjetonazor svog pretka, a netko će radije i uporno skupovati radi onoga što se dogodilo prije desetljeća, ali za ovo sada i buduće, valjda će nasljednici činiti ono ili oko onoga što se dogodilo; valjda je i tu nekakva neizbježna korelacija. No, međutim, vjerujem u preporodnu snagu Evanđelja koja će zahvatiti i kojega biskupa pa će se i na tom polju konstruiraati laboratorij u kojem će se angažirati toliki katolici, uz dio probuđenog klera, pa će se kongresima(euharistijskim, kongresima križnog puta-nešto novo), znanstvenim skupovima, tribinama, devetnicama, pokorničkim slavljima, hodočašćima, postovima kroz dogovoreni period, krunicama, adoracijama itd., izići iz dubinske narodne moralne i duhovne krize te će time ili tim ozdravljenjem naroda biti potisnuta motivacija tolikih da čine zločine nad nerođenom djecom. Ovo ne bi bilo prvi put u Hrvatskoj, jer to je godinama svog nadbiskupovanja činio nadbiskup Alojzije Stepinac; a vjerujem da je time hrvatski narod očuvan od potpune propasti o kojoj je on progovorio na svojoj čuvenoj propovijedi ispred zagrebačke katedrale na 31. listopada 1943. godine.
Očito da se ima što suprostaviti“ljevičarskom“ svjetonazoru a ne se, tu i tamo, malčice čuditi, ili u dogledna vremena s kleričkih vrhova kroz komisije informirati javnost o martirologijima ove i one vrste.
Nikola Bašić, Vis