Teozofija je antikršćanska pomutnja nastala od filozofskih ostataka. Nije bitno isključuje li katolike ili ne, Katolička crkva isključuje teozofiju, zabranjujući njihov nauk koji se nikako ne može pomiriti s Kristovim naukom. Teozofsko učenje je bilo dobro proučeno prije nego je Crkva 1919. godine izdala dekret koji nikada neće biti povučen. ( 316 pitanje )
Nitko ni ne želi da Vi budete lojalni bilo kojem navodnom predstavniku na zemlji. No lojalnost Kristu zahtjeva lojalnost onima koje je on ovlastio da naučavaju i vode u Njegovo ime. Provjerite tvrdnje prije no ih odbacite samo na osnovu predrasude. ( 333. pitanje )
Svećeništvo je oblik sekundarnog posredovanja koje je ustanovio Krist. Ignorirati njegovu odredbu o Crkvi znači ignorirati Krista. Ne držimo da katolici ne mogu izravno pristupiti Kristu. Mogu se združiti s njime osobnim molitvama kad god hoće. No u mnogo toga potrebna su im i druga sredstva koja je odredio Krist, a njihovo je izvršenje predao službi svećenika. ( 379. pitanje )
SADRŽAJ:
Grčka pravoslavna crkva
Wesley
Baptisti
Adventisti
Vojska spasa
Jehovini svjedoci
Kršćnska znanost
Teozofija
Spiritualizam
Netolerantnost katolika
Narav Crkve
Prava Crkva
Crkvena hijerarhija
Papa
Zemaljska moć
Grčka pravoslavna crkva
306. Priznaje li Katolička crkva Grčku pravoslavnu crkvu kao dio Katoličke crkve
Ne. U stvari ne postoji jedna Grčka pravoslavna crkva već mnogo nezavisnih grčkih crkava. Te crkve su nastale iz pobune prema Katoličkoj crkvi u 9. stoljeću i podijelile su na niz različitih saveza. Sve dokle ove crkve odbijaju prihvatiti autoritet Katoličke crkve one joj ne pripadaju kao što joj ne pripadaju niti protestantske crkve.
307. Koliko se Grčka pravoslavna crkva razlikuje od Katoličke crkve?
Grčke crkve su šizmatske i heretičke. Odvojene su od poslušnosti Kristovom autoritetu u Njegovoj pravoj Crkvi. One ne priznaju nepogrešivost glave crkve. Zadržale su valjani red i misu – ono što su protestanti izgubili – no imaju krivo vjerovanje o Svetom Trojstvu, Bezgrešnom Začeću, Čistilištu i u mnogim drugim dijelovima kršćanskog nauka.
Wesley
308. Kakav je Vaš stav u vezi Johna Wesleya?
Wesley je bio dobar i iskren čovjek, no bio je u zabludi što se tiče kršćanstva. Nije dobro što je osnovao sektu. Zbog iskrenosti njega ali i njegovih sljedbenika Bog je blagoslovio njihovu dobru volju u mnogim stvarima, usmjeravajući na ono što je dobro u njihovom radu umjesto na ono što je bez sumnje loše – propovijedanje krivog nauka kao da je to istinski Kristov nauk. U međuvremenu Bog želi za Wesleya i njegove sljedbenike još veće dobro, tj. povratak u Katoličku crkvu.
Baptisti
309. Baptistička crkva je prava crkva. Ona djeluje kao što su djelovali prvi kršćani, dok se Katolička crkva u Svetom pismu ne spominje kao prava crkva.
Baptistička crkva se zasigurno ne spominje u Svetom pismu dok je Katolička crkva posve jasno opisana. Kažete da baptisti djeluju kao prvi kršćani? Idu li baptisti na ispovijed? Imaju li misnu žrtvu? Baptisti, kao i drugi protestanti inzistiraju na nečemu što Krist nije zapovjedio, a zanemaruju ono što je Krist zapovjedio. Nadalje, Krist je rekao da će Njegova crkva biti u svijetu u sve dane do Njegovog povratka. Recite mi gdje je bila baptistička crkva do 15. stoljeća? Krist zasigurno nije osnovao Baptističku crkvu. To je nedostatak koji je zajednički svim drugim oblicima protestantizma.
Adventisti
310. Što god da kažete o drugim crkvama, nikada nećete moći dokazati da Adventisti sedmog dana imaju krivi nauk, jer mi smo ostali vjerni Bibliji.
Ako bi ste bili vjerni Bibliji, nitko ne bi mogao dokazati da ste u krivu. No vi ste uglavnom nebiblijska sljedba. Vaš vlastiti sustav Vas ostavlja bez ijednog pravog dokaza da je Biblija nadahnuta Božja Riječ. Ne možete reći što je pravi smisao svega što je sadržano u Bibliji. Nauk je koncentriran na nekoliko pogrešno protumačenih tekstova a ignorira ostatak Svetog Pisma, unatoč tome što je cijelo Sveto pismo jednako vrijedno jer je u njemu Božja riječ. Jedino Katolička crkva može garantirati da je Sveto pismo Božja Riječ, i jedino ona može garantirati ispravno tumačenje biblijskih tekstova.
Vojska spasa
311. Zašto ne bi bilo dobronamjerni i priznali kako je Vojska spasa sa svojim dobrim djelima Božji narod?
Ja velikodušno kažem kako su njihova dobra djela često ugodna Bogu, i oni sami također, jer mnogi od njih rade s dobrom voljom i predanošću. No dobrotvoran rad me ne obavezuje da kažem kako je general Booth osnovao pravu crkvu Isusa Krista. Ma kako ovi ljudi imali dobre namjere oni su u zabludi. Krist nam je dao jasno definirane istine u koje trebamo vjerovati i zapovijedi koje treba ispuniti. Pravi kršćanin je onaj koji vjeruje u sve što nas je Krist učio i koji čini sve što je On zapovjedio. Članovi Vojske spasa odbacuju većinu Kristovog nauka. Neki kažu kako krštenje nije potrebno. Svi odbacuju Kristov nauk o Euharistiji, iako je Krist pustio Židove da odu od Njega nakon što su odbili prihvatiti ono što je naučavao. Vojska spasa kaže: “Vjeruj u Ime Isusovo i bit ćeš spašen.” Katolička crkva ispravno naučava kako to nije dovoljno i daje savjete: “ Vjeruj u Krista. Vjeruj u čitav nauk koji je On naučavao i vjeruj da će te On spasiti ako nastojiš biti poslušan Njegovom moralnom nauku.” Priznajem da mnogi članovi Vojske spasa nastoje iskreno živjeti prema njihovom nedovoljnom poznavanju kršćanstva kao što i katolici nastoje živjeti puninu istine. U tom smislu su oni dobri ljudi. No nisu pravi kršćani sve dok ne prihvaćaju cijelu istinu koju nam je objavio Krist.
Jehovini svjedoci
312. Zašto ne priznajete Jehovine svjedoke?
Jehovini svjedoci predstavljaju oblik sekte poznate kao Russeliti. Oni nemaju nikakav dokaz da ih je Jahve postavio za Njegove svjedoke. Russeliti su dobili ime po Charlesu T. Russellu, američkom pastoru koji je pokrenuo novi oblik protestantizma. Njihova religija se temelji na pretpostavci kako će Krist uskoro opet doći. Posvećuju malo ili nimalo pažnje na ono što je tako očito u Svetom pismu, i posve se usmjeravaju na jednu točku koju je Krist s razlogom ostavio prikrivenom, kada je rekao: “Bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin!” Oni smatraju sve organizirane crkve kao i njihov kler Sotoninim slugama, a prema Katoličkoj crkvi pokazuju posebno veliku mržnju i smatraju da je upravo Papa zvijer koji su predskazali Danijel i sv. Ivan apostol. Njihove “gimnastičke vještine” u tumačenju mističnih tekstova je zapanjujuće. S druge strane, tvrde da potječu iz 1874. god., a 1874. godina je prekasna za onoga koji traži crkvu koju je osnovao Krist.
Kršćanska znanost
312. Što mislite o Kršćanskoj znanosti?
Kršćansku znanost je osnovala Mary Baker Eddy 1875. godine. Mary Baker je rođena 1821. godine. Nakon što se je razvela od g. Pattersona, za kojeg se udala nakon smrti svog prvog supruga Colonela Glovera, udala se je za g. Asa Gilberta Eddya. Unatoč nazivu, njena religija je zapravo neznanstvena hereza. Ona niječe postojanje patnje, materije, ljudskih bića, grijeha, smrti i mnogo drugih stvari za koje svi znamo da postoje.
314. Zar se Kršćanska znanost ne oslanja na molitvu po vjeri u Isusove riječi: “ Što god zatražite u moje ime, dobit ćete.” ?
Bojim se da se više traži vjera u gospođu Eddy nego li u Krista. U svojem vjerovanju se više oslanjaju na autosugestiju i samouvjeravanje nego li na molitvu. Na kraju svega, sve trebamo tražiti u Ime Krista, i u skladu s Božjom voljom. Bog očekuje od nas da koristimo prirodan način koji nam je stavio na raspolaganje. Njegov zakon za naše zdravlje čuvamo tako što koristimo prirodne lijekove i medicinsku pomoć. Bilo bi besmisleno reći kako su prirodni načini beskorisni i da Bog ne očekuje da se njima služimo. Ako svjesno zanemarujemo Božja obična sredstva ne možemo onda očekivati da nam pomognu ni izvanredna ( čudesna ).
315. Zar se u Kršćanskoj znanosti ne događaju čuda kao u Lourdesu?
Ne. Oni iskorištavaju prirodne moći autosugestije. Ona ozdravljenja u Lourdesu koje se temelje na autosugestiji nikada nisu prihvaćena niti službeno zabilježena kao čudo. Autosugestija neće ozdraviti slomljenu nogu. Također neće pomoći niti maloj djeci koja još nemaju razvijenu svijest. S druge strane, u Lourdesu su ozdravili mnogi koji su imali slomljene ili deformirane kosti, i mnogo male djece je ozdravljeno. Kršćanska znanost ne može proizvesti niti jedno autentično čudo.
Teozofija
316. Viša sinteza poznata kao teozofija barem ne isključuje katolike.
Teozofija nije nikakva viša sinteza. To je antikršćanska pomutnja nastala od filozofskih ostataka. Nije bitno isključuje li katolike ili ne, Katolička crkva isključuje teozofiju, zabranjujući njihov nauk koji se nikako ne može pomiriti s Kristovim naukom. Teozofsko učenje je bilo dobro proučeno prije nego je Crkva 1919. godine izdala dekret koji nikada neće biti povučen. Tim dekretom Crkva je još jednom pokazala koliko je svjesna svoje dužnosti da očuva izvorni Kristov nauk, onakav kakav je On sam dao čovječanstvu.
Spiritualizam
317. Smiju li katolici sudjelovati u spiritističkim seansama?
Ne smiju. U dekretu koji je crkva donijela 1917. piše:“Nije dozvoljeno prisustvovati spiritističkim seansama ili manifestacijama sa medijem ili bez njega, iako se takvi sastanci čine dobronamjerni i vjerski prožeti.”. Spiritualizam se smatra novom vjerom i kao takav ima istu sudbinu kao i sve druge religije koje je osnovao čovjek. Jedina prava vjera je ona koju je ustanovio Krist, i to samo u onom oblikom u kojem je ustanovljena. Nema koristi zvati sebe kršćaninom i odbaciti Crkvu koju je Krist sagradio, a prihvaćati sve druge oblike religije kojima nastoji zamijeniti pravu Crkvu.
318. Postoje li u spiritualizmu ipak neke istinite tvrdnje koje oni zagovaraju?
Istina je u tvrdnji da je duša odvojena od tijela i da može nadživiti tijelo. Ovo svi ljudi znaju instinktivno, pa i onda kada izgube vjeru, ova fundamentalna istina u razumu ostaje. I to je razlog zašto se mnogi okreću prema spiritualizmu koji je plodno tlo za nekatolike. Kao religija spiritualizam je proizašao iz ljudskog djelovanja i u modi je za određene ljudi kroz neko vrijeme. No po pitanju vjere u Božjim očima spiritualizam je bezvrijedan i u dogledno vrijeme će nestati, i zamijenit će ga vjerojatno još ekstravagantniji oblik religioznog oduševljenja.Čovjek je u svojoj biti religiozan i ako odbaci Katoličku istinu on će prihvatiti nekakvu drugu religiju u koju će se na kraju razočarati.
319. Zbog čega točno Katolička crkva osuđuje spiritualizam?
Katolička crkva vjeruje u postojanje duhovnog svijeta, postojanje Boga, dobrih i zlih duhova, i vjeruje da čovjek ima dušu. No fenomen spiritualizma je najčešće vezan uz prirodne pojave i vrlo često je rezultat podvale zlih duhova. Sve pojave koje se događaju ne dolaze od dobrih duhova. Mediji djeluju u neprirodnom i grozničavom uzbuđenju, i vrlo često to rezultira zlim učincima, poruke koje su na taj način primljene, kao i metode koje se koriste, su blasfemične i nemoralne i vrijeđaju Boga. Bog sam govori: “Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi…zazivao duhove I duše predaka ili se obraćao na pokojnike.” Pnz 18,10-11.
320. Je li Katolička crkva ikada komunicirala sa duhovnim bićima iz onoga svijeta?
U povijesti Katoličke crkve zabilježeno je mnogo poruka koje su primljene od pokojnika. Istinitost ovih poruka je postala predmet povijesne kritičnosti, i neke poruke su se pokazale kao sumnjive. Druge ne ostavljaju prostora za sumnju. Kao pravilo, Bog dopušta dušama da ponekad komuniciraju ali samo u slučaju potrebnog upozorenja, ili da zatraže da se moli za njih, ali ništa fantastično. Također poruke su spontane i nisu rezultat znatiželje onih koji od pokojnika žele saznati neke odgovore. Sve takve poruke Crkva provjerava kako bi se moglo razlučiti dolazi li određena poruka od dobrih ili zlih duhova. Kod provjere se koriste tri važna kriterija, prvo, poruka ne smije niti na koji način biti u suprotnosti sa Katoličkim naukom ili moralnim principima ( Gal 1,9 ) I drugo, osoba koja tvrdi da je primila poruku mora imati zdrav razum te da sama ne traži nadnaravne poruke. Treće, poruka treba imati dobre učinke koji se vide u osobi koja nakon što je primila poruku, više teži za svetošću u svom životu, te ničime ne sablažnjava druge.
321. Duhovima su spiritistima rekli da neće Boga gledati licem u lice, i da ćemo u Nebu iskusiti zemaljsku sreću. Je li to istina?
Ideja o zemaljskom stanju sreće u Nebu nema smisla. Prava sreća u Nebu je posve drugačija od bilo koje sreće ovdje na zemlji. „Što oko nije vidjelo i što uho nije čulo to je Bog pripravio onima koji Ga ljube.“ 1 Kor 2:9. Naš pogled na stvari i općenito na život ovdje na zemlji će nam se činiti isprazan i bijedan u usporedbi na Nebo. Sam Bog nam kaže da ćemo Ga gledati licem u lice i bolje je vjerovati Bogu koji nas je stvorio nego spiritistima koji nam nanose štetu.
Netolerantnost katolika
322. Vrlo je neobzirno od Vas to što sa sarkazmom govorite o drugim religijama.
Oni koji me ispituju, ispred mene stavljaju svoja razmišljanja o religiji, i ako su u tome nelogični ja im samo to potvrdim. To nije sarkazam, jer prije svega ja poštujem iskrenost onih koji zastupaju krive teorije. I to nije bezobzirno. Ako vidite da bolestan čovjek ne uzima lijek koji mu je liječnik propisao nego je greškom uzeo drugi lijek, zar bi bilo obzirno prešutjeti kako bi ga poštedjeli zbunjenosti kada shvati svoju pogrešku?
323. Bog je ljubav.
Tako je. Ali dok ljubav može opravdati čovjeka koji čini pogreške, ne može se reći kako pogreška nije pogreška. Poričem da je istina zabluda ili da je zabluda istina. “Ali uvijek sam spreman biti blag prema onima koji pobrkaju zabludu i istinu
324. Svi idemo prema istom mjestu i tamo neće biti nikakve razlike.
Mi bi svi željeli da je tako. No u tome je jako važan put koji vodi to tog mjesta. Jedan čovjek kaže ovaj put, dok drugi tvrdi da je onaj drugi put pravi. Svi bolesnici žele ozdraviti. Ali zato nećete reći: ”Pa sve što žele je da budu zdravi, dakle, pustimo da ti bolesni ljudi uzimaju bilo kakve lijekove, pa makar i one krive.“ Recite mi je li nevažno koje će lijekove uzimati kako bi ozdravili? U Nebu neće biti nikakve razlike u sreći i slavi. Svi ćemo biti ujedinjeni u istoj ljubavi kao što smo i sada, i također ćemo svi biti ujedinjeni u istoj istini, što sada nije slučaj. Jer kada vi dođete u Raj onda ćete promijeniti svoja razmišljanja i prihvatit ćete sve ono što katolici vjeruju već ovdje na zemlji. I svi ćemo biti u savršenoj harmoniji kroz čitavu vječnost. No tu sreću ćete iskusiti i prije Raja ako postanete katolik, čemu se ja nadam i za što molim, jer će to za vas mnogo značiti već ovdje za života i nastavit će se u vječnosti.
Istinitost katoličanstva
Narav Crkve
325. Što katolici podrazumijevaju pod Crkvom?
Crkva je vidljiva organizacija ljudi koju je na zemlji utemeljio Isus Krist, kojoj je zajamčio postojanje do kraja svijeta, i koja je poslana da uči sve narode Njegovim autoritetom. To je jedna određena zajednica za čovjekovo duhovno dobro, čiji su članovi međusobno vezani ispovijedanjem iste i potpune kršćanske vjere, po istim sakramentima i bogoštovlju, podloženi istom duhovnom autoritetu dodijeljenom nasljednicima svetog Petra-čiji je sadašnji nasljednik biskup Rima.
326. Crkva znači skup ljudi ujedinjenih u molitvi, a ne zgrada.
Riječ Crkva ima dvostruko značenje. Njeno ispravno značenje je zajednica ili skup ljudi ujedinjenih ne samo u molitvi, nego i u određenom vjerovanju, bogoštovlju i poslušnosti. U tom smislu govorim o Katoličkoj crkvi. Ili pak, može se odnositi na zgradu podignutu u bogoštovne svrhe članova Katoličke crkve, te i u tom smislu govorim o katoličkoj Crkvi.
Prava Crkva
327. Koji očigledan dokaz možete iznijeti da je katolička Crkva jedina istinska Crkva?
Dokaz leži u činjenici da samo katolička Crkva točno odgovara vjeri kakvu je Krist ustanovio. A kršćanska vjera je ona koja –
a) je osobno utemeljena od Krista;
b) je postojala kontinuirano od Kristovog vremena;
c) je katolička ili sveopća, prema Kristovoj zapovijedi da ide i uči sve narode;
d) zahtjeva da svi njeni članovi priznaju isti nauk;
e) podložnima upravlja Božanskim autoritetom, jer je Krist rekao tko ne sluša Crkvu neka bude kao poganin.
Samo katolička Crkva može tvrditi –
a) da je osobno ustanovljena od Krista. Što se više vraćamo u prošlost, sve druge Crkve iščeznu. Krist je rekao „Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju“. Ima mnogo onih koji tvrde da imaju tu čast biti Kristova crkva. Ali među svim nekatoličkim Crkvama, nalazimo jednu utemeljenu na John Wesleyu, drugu na Martinu Luteru, slijedeću na gđi. Eddy, itd. No samo katolička Crkva može tvrditi da je sazdana na Petru, poglavaru apostolskom, i nekoć biskupu Rima.
b) da je postajala u svim stoljećima od Krista.
c) da svaki od njenih članova potpuno prihvaća iste esencijalne doktrine.
d) da je katolička ili sveopća.
e) da govori glasom istinskog autoriteta u ime Božje.
328. Dani su nam testovi s Kristovim proroštvima i namjerama. Što s testom koji je dan u Marku 16,17? „A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju; zmije će uzimati, i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi.“
Taj odjeljak koji ste citirali nikad nije bio predviđen da bude stalni test za istinsku Crkvu. Krist je predvidio da će se očitovati neki znakovi koji će pratiti propovijedanje Njegovih sljedbenika. Nije rekao da će se oni pojavljivati kontinuirano, niti da će svaki pojedini njegov sljedbenik biti obdaren takvim čudesnim moćima. Znakovi su se očitovali u slučajevima nekih članova rane Crkve, i tako je Kristovo proroštvo ispunjeno. Tako je Sv. Pavla ugrizla otrovnica, a on je prošao neozlijeđen, na zaprepaštenje onih oko njega (Dj 28,3). Taj znak je bio za nevjernike koji nisu imali drugih izvanjskih znakova. No sada kada je Crkva čvrsto utemeljena i promicana, takvi izvanredni znakovi nisu nužni. Sada, kada Crkva egzistira u čitavom svijetu i svugdje je prisutna, imate mnoštvo izvanjskih pokazatelja.
329. Dajte da vidim da Vas ugrize smrtonosna otrovnica, i ako Vam se ništa ne dogodi, ja ću vjerovati!
Vi tražite da učinim nešto grešno da bih Vam dokazao istinitost Božanske vjere. Sotona reče Isusu: „Baci se dolje“, a Krist odgovori: „Pisano je, ne iskušavaj Gospodina Boga svoga.“ Pogrešno je pokušati prisiliti Boga da učini stvari, čak i one koje vjerujemo da ih je obećao učiniti, jer i Sotona citira Božja obećanja. Nadasve, pogrešno je kada želite da Bog uvijek učini ono što je obećao samo za neke naročite prigode. Židovi su vikali, „Siđi dolje s križa, i vjerovati ćemo.“ Vi biste Ga gledali kako umire za vaše spasenje, i nakon toga odbili vjerovati zato što je to učinio!Imate dovoljno dokaza, i ako ih odbijete pogledati, nećete vjerovati sve i da netko uskrsne od mrtvih pred Vašim očima. Ja se ne bojim smrti. Ja se bojim grijeha. A Vaša logika da mi obećajete da ćete vjerovati da sam pravi nasljednik apostola ako vam to pokažem grešnim djelom je zapravo blefiranje.
330. Priznajem Vaše testove za Crkvu utemeljenu na Kristu sa kontinuiranim postojanjem, jedinstvom, koja je sveopća i autoritarna. No ne mogu priznati tu mehaniziranu organizaciju sa svojim teškim i čvrstim pravilima koju vi nazivate Katolička crkva, da je to ta Crkva.
Ako Katolička crkva nije ta prava, niti jedna druga ne može to biti. Kako god bilo, Katolička crkva nije mehanizirana organizacija. Upravo je onakva kakvu ju je Krist ustanovio.Da je Katolička crkva samo neki ljudski sustav, već bi davno otišla onim putem kamo su otišla i sva kraljevstva i carstva koje su ljudi načinili, dok ona pak mirno nastavlja ploviti s jednom vitalnošću koja je ljudski neobjašnjiva.
Crkvena hijerarhija
331. Gdje se u svetom Pismu spominje da je Krist utemeljio neki takav sustav?
Načelno, Krist svoju Crkvu pojmuje kao kraljevstvo, koje pretpostavlja neki organizirani autoritet. Pored toga izričiti koraci u ustanovi autoritarne hijerarhije su jasni. Krist je odabrao neke posebne ljude. „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.“ Iv 15,16. Daje im svoju vlastitu misiju. „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ Iv 20,21. Ovo ovlaštenje uključuje njegov autoritet naučavanja: „Učite sve narode…kao što sam vam zapovjedio.“ Mt 28,19; njegovu snagu posvećivanja – „Krstite ih,“ Mt 28,19 – otpuštanja grijeha, „Kome otpustite, otpušteni su im,“ Iv 20,23 – prinosite žrtvu, „Ovo činite meni na spomen,“ 1 Kor 11,24; Njegovu zakonodavnu ili disciplinsku vlast – „Tko vas sluša, mene sluša, tko vas prezire, mene prezire,“ Lk10,16; „Što god svežete na zemlji, bit će svezano na Nebesima,“ Mt 18,18. „Ako ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik,“ Mt 18,17. Apostoli su sigurno koristili ovu moć od početka. Tako čitamo u Djelima apostolskim, „Bijahu postojani u nauku apostolskom,“ Dj 2,42. Sveti Pavao nije oklijevao ekskomunicirati incestuoznog Korinćanina. 1 Kor 5,4. Pisao je i Hebrejima, „Poslušni budite svojim glavarima i podložni,“ Heb 13,17.
332. Ne bi li protestantske sljedbe mogle načiniti jednako snažno univerzalno duhovno bratstvo, ali s lokalno nezavisnim crkvama?
U svetom Pismu ne postoji dokaz o nezavisnim lokalnim crkvama, niti u ranim dokumentima. No postoji dokaz da je bilo različitih grupa kršćana na različitim mjestima, upravo kao što su katolici u Londonu pod jednim biskupom, i katolici u New York-u pod drugim. Svi pravi kršćani sigurno su formirali univerzalno duhovno bratstvo, kao što to katolici danas čine; no lokalna autonomija je postojala samo na način da je bilo biskupa ovlaštenih na različitim lokalitetima, a sami biskupi bili su podložni sv. Petru, a nakon njegove smrti, njegovim nasljednicima.
333. Ja sam lojalan Kristu, a ne nekom njegovom navodnom predstavniku na zemlji.
Nitko ni ne želi da Vi budete lojalni bilo kojem navodnom predstavniku na zemlji. No lojalnost Kristu zahtjeva lojalnost onima koje je on ovlastio da naučavaju i vode u Njegovo ime. Provjerite tvrdnje prije no ih odbacite samo na osnovu predrasude.
334. Dok god hodam u Duhu, mislim da nije neophodno biti podložan ikakvoj vidljivoj organizaciji.
Možete reći da vjerujete nije neophodno. Ali pripazite na Kristove riječi koje sam Vam citirao. On je smatrao da je neophodno, a on je imao pravo ocrtati vrstu vjere koju ćemo prihvatiti. Ako su kršćani trebali prihvatiti takav disciplinski autoritet u vremenu apostola, moraju ga prihvatiti i sada. Kršćanstvo je kršćanstvo. Ne mijenja se s dobima. Kada bi, izgubilo bi svoj karakter i to ne bi ostala Kristova vjera, ona jedina vjera kojoj je dao svoja obećanja. A sjetite se i Njegova proroštava da će biti jedno stado i jedan pastir. Iv 10,16. Imali bi ovce, ali ne okupljene u jedno stado, već bi posvuda lutale nemajući pastira s nekim stvarnim autoritetom nad njima.
335. Priznajem da je način na koji su katolici poučeni od svoje hijerarhije jedan vrlo uspješan modus.
Katolička metoda nije metoda ljudske politike. Mi ju prihvaćamo jer ju je Krist postavio. Ali i puka činjenica da je Krist izabrao tu metodu jamči njenu mudrost. A i skepticizam i bezbožnost koji su plodovi nekatoličkih sustava su zapravo odavanje priznanja Kristovoj mudrosti.
336. Zašto Vi rezervirate hijerarhijski autoritet za muškarce? Zašto šansu ne pružiti i ženama?
Krist nigdje nikad nije ovlastio žene da naučavaju u Njegovo ime i sa Njegovim autoritetom. Sveti Pavao je izričito zabranio ženama da pokušaju obnašati takve funkcije. 1 Tim 2,11-12; 1 Kor 14,34. Čini se da ljudi koji bi htjeli zarediti žene u Crkvi vjeruju da više znaju o kršćanstvu od svetoga Pavla.
337. Ne slažem se ni sa jednom od tih svećeničkih tvrdnji. Tako i tako ih svjetlo istraživanja moderne znanosti malo po malo lomi.
Znanost obavlja odličan posao u uništavanju praznovjerja, te pokazivanju varavosti lažnih religija koje uslijeđuju od naravnog vjerskog instinkta svih ljudi, te nepoznavanja istinske vjere od Boga objavljene. Ali zdrava znanost radi odličan posao za Katoličku crkvu pomažući mnogima da joj se približe. Ono što zovu moderna znanost, koja uči čovjeka da se drži dalje od Katoličke crkve, samo je onda kada se ono što je moderno ali ne i znanstveno pogrešno uzima kao znanstveno, ili kada ljudi, u svojim pokušajima razmišljanja zamjenjuju sofizme i zablude s legitimnim zaključcima.
338. Nisu li Vaši svećenici velika vojska neradnika koji ni prstom ne mrdaju?
Takva se ideja može poroditi u umovima onih koji osobno ne traže njihovu pomoć. No ne možete predbaciti, da zato jer oni ne rade po vašim specifikacijama, ne rade uopće. Slično tome, gliste bi mogle predbacivati ljudima da ništa ne rade jer ne ruju zemlju poput njih. Svećenici su redovito okupirani svojim dužnostima i učenjem. Imali bi manje radnih sati u svjetovnoj karijeri. A kad bi im Crkva i dozvolila da se angažiraju u svjetovnom poslu, naši bi katolici bili nezbrinuti, a vjera bi postala sprdnja. Čovjek koji se muči na nekom mehaničkom poslu ili u nekoj komercijali, sa malo prilike za redovitu molitvu ili kontinuirani studij, nije čovjek koji bi trebao druge podučavati vjeri ili se predati posvećivanju njihovih duša.
339. Da li mislite da će im društvo dozvoliti opstanak, unatoč njihovom mjestu u ekonomiji?
Društvo se za to ne pita. Jer dvije tisuće godina je društvo – svijet – mrzilo katoličku Crkvu i svećenike. Ali društvo nije uznapredovalo u borbi s Katoličkom crkvom. Niti ekonomija ima išta s time. Božja svemoć jamči da će Crkva trajati do kraja vremena, i sve dok Crkva traje, prinosit će se misna Žrtva, što znači da će biti i svećenika koji će ju prinositi.
Papa
340. Tvrdite, naravno, da je papa vrhovni poglavar te organizirane hijerarhije. No nije li car Foka bio taj koji je Papi prvi dao taj naslov i sveopću nadležnost? Povijest bilježi da se to dogodilo 607. godine poslije Krista.
Nije. Povijest bilježi da je, na zahtjev pape, car zabranio svim drugim biskupima prisvajati naslov koji je oduvijek pripadao rimskom biskupu. Zabraniti drugima prisvajanje naslova koji je oduvijek bio u nečijem zakonitom vlasništvu ne znači dati naslov tom nekome. A ako papa nije posjedovao sveopću nadležnost prije 607. godine, kako je mogao sv. Klement, treći nasljednik sv. Petra kao rimskog biskupa, napisati kršćanima u Korintu: “Ako se itko ne pokori riječima koje Bog izgovara kroz nas, neka zna da će pasti u prekršaj i ne malu opasnost, ali mi ćemo biti čisti od toga grijeha”. Tako je četvrti papa tražio poslušnost pod prijetnjom grijeha od kršćana koji su živjeli u inozemstvu. I opet, kako je mogao sv. Irenej, biskup Lyona u Galiji, koji je umro godine 202, kazati da su sve crkve podređene i moraju biti u suglasju s rimskom crkvom, jer je tamošnju crkvu osnovao sv. Petar, a biskupi toga grada su njegovi zakoniti nasljednici, počevši s Linom? Irenej je umro preko 400 godina prije vremena koje vi navodite. Koncil u Efezu, godine 431, koji su činili svi biskupi i koji čak nije bio održan u Rimu, proglasio je: “Nitko ne može sumnjati, doista svim je dobima poznato, da je Petar, princ i poglavar apostola i temelj Katoličke Crkve, primio ključeve kraljevstva od Krista našeg Spasitelja i da sve do danas on živi u izvršenju odluka svojih nasljednika.” To je bilo 176 godina prije vremena koje navodite.
341. Nije li naslov univerzalnog biskupa bio vrlo tražen, a rimski ga je biskup dobio jer je imao najveći broj pristaša?
Ne. Kakve god da su se zloporabe pojavile u kasnijim vremenima, rani sveti pape, gotovo svi odreda mučenici za Krista, nisu bili ljudi koji bi tražili položaje i lažne počasti.
342. Tko papi daje nadležnost, ako ga biraju ljudi, a ne Bog?
Bog potvrđuje izbor onih koji ga izaberu. Kad je Matija bio izabran za apostola od strane ostalih apostola, bio je izabran od ljudi, a ne izravno od Boga, ali Bog je potvrdio njegov izbor i podao mu apostolsku vlast.
343. Nije li Krist rekao “Ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist” (Mt 23,10)?
Papa je sluga slugu Božjih. On nam sam govori da je jedan naš vođa – Krist, kojemu su i on i svi dužni služiti. On ne polaže pravo na nikakav autoritet neovisan o Kristu. Tekst koji navodite zabranjuje sebičnu tiraniju u vlastito ime nad pripadnicima Crkve. Ne zabranjuje izvršenje zakonite vlasti. “Poslušni budite svojim glavarima i podložni”, kaže sv. Pavao (Heb 13,17).
344. Sluga slugu Božjih? Nije li papa prije Zvijer predviđena u Dn 7?
Naravno da nije. Bio bi on vrlo čudnovat predstavnik Zvijeri, tako predan ljubavi prema Bogu i ljudima, i molitvi. Susreo sam se sa sadašnjim papom (Pio XI) u više navrata i on je jedan od najblažih ljudi koje sam ikada sreo. Jedva da i otvara usta osim da blagoslivlja i slavi Boga u imenu Isusa Krista.
345. Čuo sam da je on Antikrist i da ga je sv. Ivan opisao kao 666, brojčanu vrijednost latinskih riječi papinog naslova, Vicarius Filii Dei.
To tumačenje je besmisleno i odbacuju ga svi ugledni stručnjaci, kako katolički tako i nekatolički. Kako god bilo, sv. Ivan je pisao na grčkom i nema nikakvog opravdanja prelaziti na latinski. Nadalje, koje god bilo ispravno tumačenje ovog tajnovitog broja, on se sasvim sigurno odnosi na samo jednu osobu. Ako bi se odnosio na jednog papu, ne bi se mogao odnositi ni na jednog drugog. Na kojega se papu onda odnosi? Na prošloga papu? Tada je mrtav i nema ga više, pa ne trebamo brinuti o njemu. Na sadašnjega papu? On je čista suprotnost svim osobinama Zvijeri kako ju opisuje sv. Ivan. Međutim, broj se ne odnosi ni na jednoga papu.
346. Tko je 666, ako ne papa?
Bilo je puno fantastičnih tumačenja, ali nijedno nije dokazano. Velika većina interpretatora broj smatra tajanstvenim simbolom koji označava nekog čovjeka koji će biti glavni Sotonin izvršitelj pred kraj svijeta. Neki su mislili da je to Mahomet (Muhamed), tvrdeći da je on umro 666. godine. Ali on je umro 630. Calvin je želio broj pripisati papi Bonifaciju III, ili papama općenito. Jedina podloga bila mu je predrasuda, a njegova teorija je danas u potpunosti odbačena. Imena Martina Luthera i desetak drugih pokušalo se protumačiti tako da predstavljaju ovaj broj na različitim jezicima, ali u svim tim slučajevima želja je stvarala misao i nadomještala nedostatak razuma. Pravi odgovor na ovo pitanje ne može se dati.
347. Zašto je sv. Ivan bio tako tajnovit? Zar samo zato da nam postavi zagonetku?
Ne. Htio nam je pokazati da po objavi zna budućnost, ali nije slobodan otkriti nam sve što zna . On izričito kaže: “u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri”. Um koji se traži nije samo ljudska mudrost, nego razumijevanje na istoj visokoj razini kao i sama objava dana sv. Ivanu. Nezadržani ovim upozorenjem, oni koji su tako sigurni da se odnosi na papu skromno se stavljaju u rang sv. Ivana. Ali nijedan od do sada danih odgovora ne pokazuje osobitu mudrost. Kad čovjek bude vršio sve ostale, praktičnije i jasnije, dobre savjete Novoga zavjeta, bit će određenog napretka prema mudrosti potrebnoj za razumijevanje takve tvrdnje. Možda je tekst namijenjen za one koji će živjeti u vremenima kad će to biti jasno iz samih događaja.
348. Kako god bilo, Sveto Pismo ne spominje papu.
Ne dajte se zavesti pukim riječima. Kasniji nazivi službe ne mijenjaju samu službu, a Sveto Pismo sasvim sigurno naučava službu onoga koga danas zovemo papom. Naposlijetku, riječ papa znači naprosto otac, ili onaj tko ima očinski autoritet nad domaćinstvom. A Sveto Pismo sigurno često uspoređuje Crkvu s “domaćinstvom vjere” i naznačuje onoga tko ima vrhovnu nadležnost u tom domaćinstvu.
349. Rimski biskup Grgur Veliki odbio je naslov univerzalnog biskupa i optužio Ivana Isposnika iz Carigrada zbog njegove drskosti u zahtijevanju takvog naslova!
Grgur je bio papa i znao je da je papa. Daleko od toga da bi odbio naslov, pokazao je da je univerzalni biskup time što je izopćio Ivana Isposnika, nad kojim ne bi mogao imati takvu nadležnost kad ne bi imao privilegiju univerzalnog biskupa. U svojoj 21. poslanici Grgur piše: “Glede onoga što govore o Crkvi Kristovoj, tko sumnja da je ona podložna Apostolskoj Stolici?”.
350. To je bilo u 7. stoljeću. Tko je bio poglavar Crkve u prvih tri stotine godina?
Različiti rimski biskupi koji su nasljeđivali sv. Petra, pošto je sv. Petar bio poglavar apostola, a umro kao biskup Rima.
351. Sv. Petar nije bio poglavar apostola. Svi apostoli su se ponašali kao da posjeduju jednak autoritet.
Pošto ih je Krist poslao svim narodima, apostoli su imali univerzalnu nadležnost. Ali ta univerzalnost nadležnosti bila je iznimna i nije prešla na one nasljednike koje su oni posvetili za pojedina mjesta. Osim toga, premda je svaki pojedini apostol uživao nadležnost nad svim krajevima, sv. Petar imao je svu vlast usredištenu u sebi. Stoga je sv. Pavao odlazio savjetovati se s njime u Jeruzalem.
352. Zašto su apostoli pitali Krista tko je među njima najveći, ako su znali da je Petar bio najveći?
Raspravljali su tko će biti najveći u raju, a ne u pogledu njihove službe na zemlji. Činjenica da je Krist odgovorio učeći ih o unutarnjoj poniznosti pokazuje da je znao da govore o tome koliko vrijede osobno u Božjim očima.
353. Zašto Krist nije iskoristio priliku i odgovorio da je Petar najveći?
Morate imati na umu smisao rasprave. Petar nije nužno veći sa stajališta milosti i svetosti. Vječne nagrade ovise više o kršćanskim vrlinama nego o zemaljskoj službi. Sv. Petar je bio glavni u zemaljskoj službi, premda znamo da je sv. Ivan bio zvan ljubljenim učenikom.
354. Krist je zabranio svaki pokušaj uporabe autoriteta kad je rekao “Ne gospodujte nad drugima kao pogani” (Mt 20,25)
Krist je upozorio apostole da ne rabe autoritet na nepravedan i samovoljan način poput onih koji su od svijeta, koji nalaze zadovoljstvo u tome da ih se smatra velikima i koji vole tiraniju. Zabranio je zla sredstva, ali je namjerno dao svoj autoritet apostolima i osobito sv. Petru.
355. Pokazuje li Sveto pismo da je Petar bio svjestan ili da je otvoreno tvrdio da posjeduje vrhovnu vlast?
Pošto nitko od apostola nije to osporavao, sv. Petar nije trebao inzistirati na tome. Svi su znali da mu je Krist rekao”Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju” (Mt 16,18). I opet, “Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću” (Lk 22,32). Znali su, isto tako, da, kad je Krist sv. Petru povjerio napasanje jaganjaca i ovaca, to uključuje i njih same (Iv 21, 15-17). Implicitno, sv. Petar iskazao je svoje pravo time što je prvi naviještao evanđelje nakon Pedesetnice, predvodeći izbor Matije za apostola umjesto Jude, predsjedavajući saborom u Jeruzalemu, itd. Sv. Pavao napisao je Galaćanima (Gal 1,18) da je otišao u Jeruzalem vidjeti Petra i ostao ondje petnaest dana s njim. Zašto Petru, a ne kojem drugom apostolu? I zašto dodaje da je, otišavši u Jeruzalem, vidio i Jakova? Ne kaže da je otišao u Jeruzalem vidjeti apostole ili da je otišao vidjeti Jakova, pa se dogodilo da je vidio i Petra dok je bio ondje.
356. Nije li ipak Jakov predsjedavao saborom u Jeruzalemu, iako je i Petar bio prisutan?
Nije. Predsjedavao je sv. Petar. Djela apostolska 15,7 kažu “Nakon duge raspre ustade Petar i reče”; tada je razriješio pitanje. Redak 12 kaže nam da, nakon što je Petar prozborio, sve mnoštvo umuknu. Jakov je tada govorio u prilog Petrove odluke, tako da je rekao: “Petar je u pravu. I ja mislim da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu”. Sv. Jeronim napominje, vezano uz ovaj slučaj: “Cijelo mnoštvo umuknu, a Jakov apostol skupa sa svim svećenicima proslijedi Petrov sud… Petar je bio prvi pokretač u izdavanju odluke”. Sv. Ivan Zlatousti je napisao: “Vidite brigu učitelja prema svojim podanicima! On ima prvi autoritet u raspravi jer su mu svi obvezni”.
357. Ali ako je to sve tako, zašto se Pavao hvalio da se usprotivio Petru u lice?
Sv. Petar bio je vrhovni poglavar Crkve i nezabludiv u naučavanju, ali iz toga ne slijedi da nije mogao biti indiskretan u nekom činu upravljanja. U ovom konkretnom slučaju nije se radilo ni o kakvoj doktrinalnoj zabludi. Sv. Petar je indiskretno prestao jesti s poganima zbog prisutnosti nekih Židova. Ali prestati činiti zakonitu stvar zbog straha da se drugi ne bi sablaznili nije pitanje nauka. To je pitanje razboritosti ili nerazboritosti. Sv. Pavao nije se ponašao kao da je nadređen sv. Petru. Niti se hvalio. Da pokaže važnost pitanja, praktično je rekao: “Morao sam se usprotiviti čak i Petru – kojemu pripada vrhovni autoritet”. A njegove riječi crpe svoje puno značenje jedino iz činjenice da je sv. Petar bio poglavar apostola. Sv. Ciprijan, koji je živio u 3. stoljeću, znao je za ovaj odlomak i svakako je razumio kršćanstvo. A ipak u ovom slučaju nije vidio nikakav prigovor protiv prvenstva sv. Petra. On piše: “Petar, kojega je Gospodin odabrao da bude prvi i na kome je sagradio svoju Crkvu, nije ponosno branio prvenstvo koje je posjedovao, niti je prezreo Pavla koji je ranije bio progonitelj Crkve, nego ga je blago prihvatio, dajući nam primjer strpljivosti”. Sv. Hilarije, u 5. stoljeću, kaže: “Treba se diviti i Pavlu i Petru; Pavlu jer se nije bojao svome nadređenom pokazati valjano postupanje; Petru jer je, znajući da svi priznaju njegovo prvenstvo, bio isuviše ponizan da bi zamjerio prijekor koji mu je bio upućen”.
358. Nije li sv. Pavao rekao “ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje” (1 Kor 3,10)?
Sv. Pavao tvrdi da je on osobno položio temelje partikularnom ogranku Crkve u Korintu. No Krist je položio temelje cijele Crkve na Petru. Svatko mora paziti kako nadograđuje, a sv. Pavao se pobrinuo da crkva u Korintu bude u punom skladu sa sveopćom Crkvom utemeljenom na sv. Petru. Tko god se udalji od autoriteta sv. Petra ne brine se, nego ide izvan ustroja Crkve ustanovljene od Krista i odjeljuje se od te Crkve.
359. Sv. Pavao bio je poglavar nežidovskih crkvi, a sv. Petar poglavar samo Židovskog ogranka.
Kad bi bilo tako, bili biste u velikoj poteškoći. Ako je Crkva bila tako podijeljena i ako je sv. Pavao bio poglavar nežidovskog ogranka, gdje je današnji nasljednik sv. Pavla? Nasljednike sv. Petra imamo u papama, a trenutni papa je poglavar Crkve s preko 400 milijuna članova, od kojih su velika većina nežidovi. U svakom slučaju, sv. Pavao stalno se iznova obraća Židovima u sinagogama, a sv. Petar svakako je služio i nežidovima, prije svega kao rimski biskup.
360. Ne mogu vjerovati da je Crkva utemeljena na Petru. Izgrađena je na Kristu koji je istinska temeljna stijena.
Nitko ne tvrdi da je sv. Petar bio glavni temeljni kamen. Ali prava Crkva izgrađena na Kristu kao temelju je ona Crkva koja je u zajedništvu sa sv. Petrom i njegovim nasljednicima. Sam Krist rekao je Petru: “Ti si Petar – stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati”. Krist je čvrsta stijena na kojoj je izgrađena Crkva. Ali prva stijena položena na ovaj temelj je Petar; dok je Krist glavni temeljni kamen, Petar je drugotni temelj odabran od Krista.
361. Krist je rekao, “Na toj stijeni”, misleći time na sebe, ne na Petra.
To je pogrešno. U Iv 1, 42, vidimo da Krist govori Petru: ,,Ti si Šimun… zvat ćeš se Kefa, što znači Petar – Stijena’. Krist je imao posebne nakane kod promjene njegova imena u Kefa ili Stijena, nakanu koja će se očitovati kasnije, kako je zabilježeno u Mt 16, 18: ,,Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju’. Recimo to na sljedeći način. Pretpostavimo da je Vaše prezime Horvat, a ja Vam kažem: “Zovu Vas Horvat, ali ja ću Vas prozvati Stijena. I na toj stijeni ću izgraditi posebnu zajednicu koju namjeravam uspostaviti”, biste li smatrali da smjeram na Vas, ili na sebe? Dakle, Petrovo ime bilo je Šimun, a Krist ga mijenja u Petar, ili izvorno aramejski – Kepha, što je riječ za kamen ili stijenu, koja nikada nije bio korištena kao vlastito ime na tom jeziku. Tako je rekao: “Ti si Kefa, i na toj Kefi sagradit ću Crkvu svoju”. U suvremenom hrvatskom to bi zvučalo kao: “Ti si Stijena, i na toj Stijeni sagradit ću Crkvu svoju”. Riječ se nikako ne može odnositi na Krista u ovom tekstu.
362. No, u grčkom tekstu za Petra se koristi riječ Petros, a za stijenu Petra. One nisu jednake.
Nema smisla ukazivati na razlike u obliku ove riječi prema latinskom ili grčkom jeziku, u kojima su prilagođene muškom rodu za Petra kao čovjeka, a ženskome za stijenu. Gospodin je govorio aramejski, u kojemu su oba oblika jednaka u oba slučaja, naprosto Kefa.
363. Pozivate se na aramejski izvor. Ne znam ništa o tome, ni o latinskom, ni o grčkom izvoru. Prihvaćam Bibliju na engleskome, gdje stoje dvije riječi – Petar i stijena, među kojima nema sličnosti.
Kako se možete pozivati na engleski, ako njegov prijevod ne izražava na odgovarajući način ono što je Krist mislio? Sigurno želite točan Kristov nauk! Engleska verzija nije nepogrešiv prijevod, niti itko upućen u to tvrdi da engleski jezik potpuno izražava smisao izvornika. Ali, izgleda da ste zadovoljni biti bez istine, ako ju ne bi trebalo otkriti površinski čitanjem Vaše čarobne engleske varijante.
364. Nisu li brojni autoriteti držali da Krist nije namjeravao izgraditi svoju Crkvu na Petru, već na Petrovoj ispovijesti vjere u Njegovo božanstvo?
To je zastarjela interpretacija napuštena od svih ponajboljih stručnjaka, uključujući protestantske. Krist jest zahtijevao ispovijest vjere od Petra kao preduvjet da bi, nakon toga, dodijelio temeljni primat njemu osobno. Ali reći da je sama ispovijest bila stijena nema u prilog nijedan valjani argument. Oni koji usvoje takvo tumačenje čine to iz svoje želje da izbjegnu katolički nauk. Gramatički, katoličko je tumačenje jedino moguće. Kontekstualno, cijeli odlomak očito se odnosi na Petrovu osobu. ,,Blago tebi … kažem ti… Ti si Petar … dat ću ti ključeve, itd.’’, i Crkva ne bi mogla biti izgrađena na jednom članku vjere. Svi članci vjere bitni su za kršćanstvo. Protestantski bibličar Hastings kaže da teorija ispovijesti vjere nesumnjivo mora biti isključena. Njemački protestant Kuinoel piše: ,,Oni koji pogrešno tumače ovaj odlomak kao da bi se odnosio na ispovijest vjere, a ne samoga Petra, nikada se ne bi utjecali ovoj iskrivljenoj interpretaciji da pape nisu pokušali sebi pogrešno prisvajati povlasticu koja je dana Petru’’. Vidite, on ne vjeruje da papa baštini Petrovu povlasticu, ali zna da je Petar osobno bio kamen temeljac. Loisy, francuski racionalist, odbacio je povijesni značaj evanđelja, ali kaže da je apsurdno prihvaćati značenje kako čine protestanti, a zatim ga prekršiti, kako bi se izbjeglo ono što oni ne žele priznati.
365. Da postanete ateist biste li još uvijek držali da, ako bi Novi zavjet bio istinit, ove riječi ne mogu značiti išta drugo osim katoličkog tumačenja?
Da.
366. Jesu li crkveni oci tumačili tekst kao Vi?
Oni su bili posve jednoglasni u tom tumačenju. Loisy, čije je racionalističko usmjerenje dobro poznato, napisao je: ,,Ispovijest vjere kao tumačenje predlagali su neki oci u pogledu moralnog značenja, te su ga oživjeli protestantski egzegeti radi polemičkih interesa. Ali ako se uzme povijesni smisao evanđelja to je samo suptilna razlika koja čini nasilje nad tekstom’’.
367. Čak i da mu je služba poglavara Crkve dodijeljena u Mt 16, 18, sigurno je oduzeta u Mt 16, 23, gdje je Krist rekao Petru: ,,Nosi se od mene, sotono!’’.
Činjenica da služba nije oduzeta jasna je iz kasnijih Kristovih riječi Petru: ,,Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću’’ (Lk 22, 32), i opet, odatle što je Petru povjereno da pase čitavo stado nakon Gospodnjeg uskrsnuća, kako je zabilježeno u Iv 21, 15-18. Potaknut ljubavlju i poštovanjem prema Kristu, Petar je prosvjedovao da Krist ne bi trebao trpjeti. A Krist je prvi koji će cijeniti takve motive. Koliko god se na hrvatskom može oštročiniti, Krist je uistinu odgovorio blago, kao da želi reći: ,,Petre, još ne razumiješ Božji naum. Dopuštaš da u tvojoj prosudbi prevladaju ljudski osjećaji. Ali takve zamisli protive se mom pozivu. Nosi se od mene, sotono’’. Riječ sotona ovdje se ne koristi osobno, kao za đavla, nego u smislu protivnika. Krist namjerava reći samo: ,,Ne mogu prihvatiti prirodne nagone u ljubavi koju gajiš prema meni’’. Nikako se ne radi o oduzimanju službe.
368. Ne vidim kako sve to utječe na Vaše tvrdnje o papi. Gdje je poveznica između Kristovog obećanja Petru i grada Rima?
Poveznicaje činjenica da je Petar otputovao u Rim, te je ondje umro kao biskup sa sveopćom jurisdikcijom nad čitavom Crkvom.
369. Čuo sam da sv. Petar nikada nije bio u Rimu.
Mogli ste čuti tu tvrdnju, ali nikada niste čuli za ikakav dokaz u njezin prilog. Stvar je čistepovijesti da je sv. Petar otišao u Rim oko 43. god., vratio se nakratko u Jeruzalem nakon nekoliko godina, a zatim ponovno u Rim sve do svoje smrti, izuzev vrlo kratkih odsustava. Umro je oko 67. god., za Neronove vladavine. Papija je zapisao, oko 140. god.: ,,Petar je pristigao i najprije spasonosnim propovijedanjem evanđelja i svojim ključevima otvorio u gradu Rimu vrata nebeskog kraljevstva’’. Lanciani, ugledni arheolog, napisao je: ,,Prisutnost sv. Petra u Rimu činjenica je dokazana izvan svakog traga sumnje na temelju čistih iskaza svjedoka” .
370. Želim dokaz mimo vaše katoličke predaje. Kaže li sv. Pismo da je sv. Petar ikada bio u Rimu?
Katolička predaja nije samo stvar glasina i pripovijesti. To stoji crno na bijelo u dokumentima povijesnima poput svakog drugog dokumenta, počevši od 97. god. kada je tu činjenicu ustvrdio Klement. Nebitno bi bilo sve da sv. Pismo i ne daje ikakav iskaz o tom pitanju. No toga ipak ima. Sv. Petar završava svoju Prvu poslanicu riječima: ,,Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj’’. Svi renomirani teolozi priznaju da su prvi kršćani nazivali poganski Rim Babilonom zbog njegove iskvarenosti. Sv. Petar je, dakle, pisao iz Rima. Sv. Pavao pisao je Kološanima iz Rima, šaljući srdačne pozdravu u ime Marka, čime se ukazuje i na Markovu prisutnost u Rimu.
371. Naravno, kao katoliku, ostaje Vam da to dokažete.
Pitanje je, jesam li u tome uspio? U svakom slučaju, tu činjenicu ne priznaju samo katolici. Nijedan autor nije je zanijekao sve do 13. stoljeća. Onda su je zanijekali valdenzi, krivovjerci koji su to činili s namjerom, ali nisu mogli ponuditi dokaz da je umro igdje drugdje. Nijedno drugo mjesto nije se za tu čast sporilo s Rimom. Wycliffe, Luther, i drugih protestanti preuzeli su tvrdnju valdenza, smatrajući je dobrim argumentom protiv Rima. Ali prosvijećeni protestantski učenjaci danas su posramljeni da se takav argument, uza sve dokaze protiv njega, ikada postavljao. Cave, protestantski autor, piše: ,,Da je Petar bio u Rimu neustrašivo potvrđujemo sa čitavim mnoštvom pređa”. Dean Milman priznaje tu činjenicu kao neospornu. Dr. Lardner, u svom povijesnom pregledu o apostolima i evanđelistima, kaže da je to uopće neprotuslovljeno i nepristrano svjedočanstva drevnih autora. Protestant Whiston, u svojim memoarima, primjećuje: ,,Sramota je za bilo kojeg protestanta što treba priznati da je to ikada nijekao ijedan protestant”.
372. Govori li sv. Pismo da je Petar ikad bio rimski biskup?
Pismo nam govori da je Petar bio glava Crkve, što implicitno zahtijeva da je bio sveopći biskup, a isto tako govori nam i, kao što rekoh, da je bio u Rimu.
373. Kako možete dokazati da je Petar bio prvi papa?
Riječ papa znači otac ili glava Crkve kao što je svaki otac glava obitelji. Sv. Petar bio je sigurno u Rimu, i umro je ondje kao biskup. Zakonitim nasljedstvom sljedeći biskup Rima, nakon Petrove smrti, naslijedio je službu glave Crkve, ili ako želite, kao otac čitave kršćanske obitelji on je bio papa. Svi biskupi Rima kroz stoljeća pripadali su Katoličkoj crkvi. To nitko ne osporava. Oni su poznati kao pape, i pošto je sv. Petar bio prvi u tako dugom nizu, katolici ga s pravom smatraju prvim papom.
374. Ako je sv. Petar bio papa, tko je bio njegov nasljednik?
Sveti Irenej, pišući u drugom stoljeću, daje nam popis papa nakon sv. Petra, kako slijedi: Lino, Anaklet, Klement, Evarist, Aleksandar, Siksto, Telesfor, Higin, Pio, Anicet, Soter, Eleuterije. Eleuterije je bio papa u Irenejevo vrijeme.
375. Je li Petru povjereno od Krista da uspostavi Rimokatoličku Crkvu?
Nije mu povjereno dauspostavi Crkvu. Krist je osnovao Crkvu, odabirom Petra kao kamena temeljca. Apostolima je povjereno da šire Crkvu koju je Krist utemeljio, i to naravno prema ustroju koji je odredio sam Krist. Gdje god da je Petar pristigao, ostaje poglavar te Crkve, i pošto je otišao u Rim i ondje umro dok je još uvijek izvršavao svoju službu, ta služba nužno je vezana uz rimsku biskupsku stolicu. To se nije zbilo pukom slučajnošću. Moramo priznati vodstvo Duha Svetoga kod Petrove odluke po pitanju od takvog značaja za Crkvu.
376. Mi protestanti možemo si prisvajati Petra jednako kao i katolici.
Protestanti ne mogu postavljati takvu tvrdnju. Protestantizam je u svojoj suštini prosvjed protiv Katoličke crkve, i stoga pretpostavlja tu Crkva kao prethodno postojeću. Da Petar nije uredio i razvio Katoličku crkvu ne bi bilo protestantizma koji bi joj se mogao suprotstaviti. U svakom slučaju, protestantizam je bio nepoznat do preko 1500 godina nakon Petrove smrti.
377. Čini li Vaš papa čudesa poput sv. Petra?
Budući da mine tvrdimo da je naslijedio moć činjenja čudesa, taj kriterij je posve nebitan kod ovog pitanja.
378. Sve što ste kazali čini se razumnim samo po sebi, ali monarhijska hijerarhija izgleda strahovito protivna duhu evanđelja koji nameće Krista kao jedinog Posrednika.
Krist je jedini glavni Posrednik. Ali, on sam odabrao je rasporediti svoje posredovanje preko drugotnih posrednika. Engleska ima samo jednog kralja, ali to ne poriče da ima službenika kojima je kraljevsku vlast delegirana. Ako pedeset službenika djeluje u ime kralja, to ne znači da ima pedeset kraljeva. Dakle, Krist je povjerio svoju vlast svećenicima, itako kao jedini Posrednik, djeluje putem brojnih kanala. Sv. Pavao napisao je Korinćanima: ,,Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih’’ (1 Kor 4,1). U Poslanici Hebrejima čitamo da svećenik ,,mora i za narod i za sebe prinositi okajnice’’ (Heb 5,3). To se ne može odnositi na Krista, koji sigurno nije trebao išta prinijeti za svoje grijehe.
379. Krist je rekao: ,,Dođite k meni svi vi koji ste opterećeni’’. Ali katolici ne mogu doći izravno do njega. Moraju mu pristupiti preko kompleksne hijerarhije.
Svećeništvo je oblik sekundarnog posredovanja koje je ustanovio Krist. Ignorirati njegovu odredbu o Crkvi znači ignorirati Krista. Ne držimo da katolici ne mogu izravno pristupiti Kristu. Mogu se združiti s njime osobnim molitvama kad god hoće. No, u mnogo toga potrebna su im i druga sredstva koje je odredio Krist, a njihovo izvršenje predao službi svećenika. Sjetite se, također, da se Krist poistovjećuje sa svojom Crkvom, i da je mislio što je rekao kad je o njoj izjavio: ,,Tko vas sluša, mene sluša’’. To podrazumijeva nauk: ,,Tko dolazi k vama, dolazi k meni’’. Zapravo, kada je Savao progonio Crkvu, Krist mu se ukazao, ali nije rekao: ,,Savle, Savle, zašto progoniš Crkvu’’, već: ,,Savle, Savle, zašto me progoniš’’.
380. Katolici nazivaju svoje svećenike sa ,,oče’’, no Krist je rekao: ,,Ne zovite ocem nikog na zemlji’’ (Mt 23,9).
Po Vašem rigidnom tumačenju ispalo bi da je zabranjeno i zemaljskog roditelja nazivati ocem. Ipak, sam Bog, u zapovijedima, naziva jednog od Vaših roditelja ocem, i kaže Vam da ga kao takvog poštujete. Vaš tekst jednostavno znači: ,,Ne nazivaj nikog svojim ocem kao da nemaš drugog oca s vlašću nad tobom’’. Tj., morate uvidjeti da je svako očinstvo od Boga, i da svoje bivstvovanje, i sve što imate, uključujući i svog zemaljskog oca, dugujete njemu. I nikakvapozivanja na zemaljskog oca ne mogu se koristiti protiv dužnosti prema Bogu, našem nebeskom Ocu. Isto tako, katolici ne nazivaju svećenika ,,ocem’’ u istom smislu kao što nazivaju Boga svojim Ocem. Svećenik je, na temelju Božje providnosti i Kristovog autoriteta, određen za oca u duhovnom smislu, isto kao što je biološki otac u zemaljskom smislu. Po podjeljivanju krštenja on daje duši duhovni život, hrani taj život podjeljivanjem sakramenata; upozorava, poučava, pomaže svojim savjetima, ispravlja, i u duhovnom životu čini sve što biološki otac čini u zemaljskom. Utoliko i sv. Pavao pripisuje sebi pravo očinstvo, govoreći: ,,Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu djecu urazumim… Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih’’ (1 Kor 4, 14-15).
381. U svakom slučaju, ja ne želim ni pape ni svećenika.
Hoćete li doći Kristu po njegovim uvjetima, ili po svojim vlastitim uvjetima? Krist je odlučio da su svećenici neophodni za njegovu religiju, dao je svojoj Crkvi sakrament reda i dao je svojim svećenicima ovlasti. Vi ispovijedate da vjerujete u Krista, ali odnosite se prema njegovim odredbama kao da se radi o lakrdiji.
382. Nije li činjenica organizirane hijerarhije vodila do velikih problema u sferi vremenitih stvari?
Čak da je i tako, to ne bi promijenilo činjenicu da je Krist želio da ona postoji. No, što točno time smjerate?
Zemaljska moć
383. Pozivam se na činjenicu kako je Rimokatolička crkva uvijek nastojala imati zemaljsku moć u svojim rukama.
Zapamtite kako Crkva mora izvršavati autoritet Krista u ovom svijetu. Kako bi to činila, mora biti slobodna suočiti se s katolicima različitih nacionalisti, lišena svih političkih utjecaja od bilo koje nacije. Dakle,ona može biti slobodna ili tako što je neovisna od svih vladara, ili tako što je potčinjena nekom vladaru, koji garantira apsolutnu slobodu i to barem papi. Vladari su uvijek bili pomalo ljubomorni na svoj autoritet te su stoga i skloni zlorabiti ga. Ako dopuste slobodu, vladari bi to smatrali privilegijom, te bi postojala opasnost od miješanja u crkvene poslove ukoliko bi postali nezadovoljni. Zbog toga se Božja providnost postarala tako da su neki rani vladari zakonito donirali teritorij Crkvi, i na taj način joj pružili neovisnost od svih zemaljskih autoriteta. Nakon stotina godina, taj teritorij je bio nezakonito oduzet Crkvi, i sigurno da protestirala zbog toga.
384. Je li Pio IX. bio pravedan kada je zagovarao Papinsku državu i tako ometao ujedinjenje cijele Italije?
Papa Pio IX. je bio u pravednom posjedu Papinskih imanja i opravdano je poduzeo sve mjere kako bi očuvao ono što je zakonom pripadalo Crkvi.
385. No ne možete pobjeći od činjenice da je Katolička crkva kraljevstvo od ovoga svijeta, a Krist je rekao kako Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.
Katolička crkva nije kraljevstvo od ovoga svijeta. Ona je Kristovo kraljevstvo u ovom svijetu. I Papa je Papa a ne monarh u nekom nacionalnom značenju. I nikakvi nacionalni obziri neće poljuljati njegovo upravljanje nad milijunima katolika svih rasa i podneblja. On ima vremeniti autoritet u Vatikanu, ponajviše zato kako bi mogao očuvati imunitet od utjecaja svjetovnih vlasti.
386. Krist je rekao: “Dajte caru carevo a Bogu Božje.”
Tako je. I Papa želi samostalnost od bilo kojeg autoriteta zemaljskih vladara kako oni ne bi svojom svjetovnom moći utjecali na ono što pripada samo Bogu.
387. Kažete da Papa nije podložan nacionalnim obzirima. U ratu između Italije i Engleske, zar neće njegove simpatije biti na strani Italije?
Papa kao Papa mora zaboraviti na svoju nacionalnost. Kao čovjek, on može imati simpatije za Italiju. Ali u svojoj papinskoj službi ne smije favorizirati Italiju. Unatoč nacionalnim simpatijama, Papa je inzistirao na potpunoj neovisnosti od talijanskih vlasti. Da je engleski Papa to učinio, mnogi bi to pripisali antitalijanskim predrasudama. Ali kada talijanski Papa to traži, čije su nacionalne simpatije uz Italiju, onda nema drugog objašnjenja osim da u svom službenom svojstvu Papa odbacuje biti Talijan. Npr. u slučaju da između Italije i Engleske izbije rat koji je uzrokovala Italija, Papa bi osudio nepravednu talijansku politiku.
388. Ali gotovo u svakoj državi Katolička crkva se miješa u politiku i stvara probleme.
Katolici su ljudska bića s dušom posvećenom služenju Bogu prema njihovoj katoličkoj vjeri, ali i sa tijelom koje ih povezuje s ovim svijetom i čini ih podložnim društvenim odnosima i dužnostima. Te dužnosti su uglavnom regulirane civilnim zakonom i katolici također sudjeluju u donošenju tih zakona. No nemojte sve njihove građanske aktivnosti gledati samo kroz njihovo katoličanstvo i nemojte u tome gledati isključivo utjecaj Katoličke crkve.
389. Katolička crkva ima veliki utjecaj nad Italijom, Španjolskom, Irskom i Meksikom. Nadam se da nikada neće imati politički utjecaj u SAD-u.
Većina ljudi u zemljama koje ste spomenuli su uglavnom katolici. No to ne znači da Katolička crkva kao crkva ima politički utjecaj. Crkva ne želi imati nikakvu političku kontrolu i kada bi joj to bilo ponuđeno, ona bi to apsolutno odbila prihvatiti.
390. Ali ne možete poreći da Crkva vrši politički utjecaj na sve političke diplomate u Vatikanu.
Crkva posvećuje pažnju u pomaganju čovjeku u njegovim duhovnim potrebama. Ali kako čovjek živi u svijetu, njegove duhovne potrebe su često vezane uz ono zemaljsko. Za čovjekove tjelesne potrebe Crkva je širom svijeta podigla mnoge institucije, domove, sirotišta, bolnice. U stvarima nacionalne i građanske prirode, ona nastoji utjecati na ljude koji imaju određeni politički utjecaj, jer političari često krše Božje zakone. Ali Crkva se ne miješa u građanske zakone koji su u skladu sa moralnim principima.
391. Da li svećenici govore katolicima za koga trebaju glasovati na političkim izborima?
Ne nužno. Ako se u državi predlaže donošenje antikršćanskog zakona svećenik će javno s propovjedaonice upozoriti narod. U tom slučaju će nastojati druge uvjeriti da budu iskreni prema Bogu i da glasuju protiv tog zakona koji bi Bog zabranio, ponavljajući pri tome Kristove riječi: “ Dajte caru carevo, Bogu Božje.” Ako netko želi osobni savjet u ispovijedi, može pitati svećenika kada dođe u ispovjedaonicu. Ali što se tiče uobičajenih političkih stvari, za koga treba glasovati, svećenici o tome neće govoriti niti u ispovijedi niti sa propovjedaonice. Katolici glasuju po svojoj slobodnoj volji.
392. Znam mnoge koji su napustili Katoličku crkvu jer su svećenici koristili propovjedaonicu za političke govore.
Mislim da ih ne poznajete baš tako mnogo. U svakom slučaju, ako se i dogodilo da je neki svećenik tako skrivio, to nikome nije opravdanje da se odrekne svoje vjere. Dužni smo javno dati slavu Bogu. Pogreške koje čini kler ne mogu biti razlog nego samo izgovor za zanemarivanje svojih dužnosti. Besmisleno je reći: “ Svećenik ne služi Bogu kako bi trebao pa zato niti ja neću služiti Bogu kako bih trebao.” Svatko mora ispuniti svoju dužnost prema Bogu bez obzira na druge. Ali ustvari ja poričem da svećenici u kolektivnom smislu vrijeđaju na taj način.
393. Zašto Katolička crkva favorizira samo Laburističku stranku ?
Nije tako. Katolička crkva je danas kao i u vrijeme apostola sazdana od ljudi od kojih “ nema puno plemenitih, niti svjetovno mudrih, niti moćnih.” Većina njene djece je došla iz društvenog sloja koji je Isus Krist jako volio – a to je radnička klasa. I kao građani većina ovih radnika daju najveću podršku upravo Laburističkoj stranci. No ti ljudi daju svoj glas ovoj političkoj stranci kao građani a ne kao katolici.
394. Ali i dalje ostaje najveći prigovor vašoj crkvi da ona odvaja čovjekovu lojalnost od njegove zemlje.
Vjernost Katoličkoj crkvi ne odvaja čovjeka od njegove vjernosti prema vlastitoj zemlji. U vjerskim stvarima katolik sluša Crkvu, u svjetovnim poštuje zakone svoje zemlje. Crkva i država su dvije različite sfere.
395. Nije li Krist rekao kako “nitko ne može služiti dva gospodara”?
Tako je. I mi katolici imamo samo jednog gospodara – Krista. I Njemu služimo i onda kada s ljubavlju vršimo svoju građansku dužnost. Međutim, čovjek koji se odaje svjetovnim poslovima na način da ih odvoji od služenja Bogu, je čovjek koji pokušava služiti dva gospodara.
396. Ali zar Vaša vjernost prema Papi nije u suprotnosti sa Vašom dužnosti kao građanina Britanije? Sjetite se da je Vaša crkva kontrolirana od stranog svjetovnog kralja.
Za britanske katolike Crkva nije kontrolirana od stranca. Crkvom upravlja Kristov namjesnik. To je isto kao da je sv. Petar dan danas ovdje a on je bio palestinski Židov. Da je za Papu izabran Francuz ili Englez, talijanski katolici ne bi Papu gledali kroz njegovu nacionalnost. Ja ne mogu u isto vrijeme biti pod vlašću dva različita vladara, ali mogu imati svjetovnog vladara i drugog duhovno vladara, tj. Kristovog predstavnika. Prije reformacije svi Englezi su bili podređeni Papi, ali su imali veliku ljubav za svoju zemlju. Nećete valjda reći da u vrijeme Henrika V. nije bilo niti jednog Engleza koji je bio domoljub. Nekada su svi Englezi bili katolici i svaki katolik može učiniti danas što su katolici mogli nekada. Jedini katolici u svijetu koji imaju svjetovnu odanost prema Papi su samo oni koji žive u Vatikanu, jedinoj zemlji u kojoj je Papa ujedno i svjetovni vladar. Da kojim slučajem Vatikan pošalje veliku vojsku s ciljem da napadne Australiju, australski katolici bi bili dužni pridružiti se australskoj vojsci kako bi obranili svoju zemlju.
Treba reći vrlo jasno kako se naša duhovna vjernost Papi ne miješa sa našom građanskom dužnosti.
397. Ja i dalje mislim kako ne možete biti odani i crkvenoj i svjetovnoj vlasti. Prema zakonu engleski monarh je i poglavar Anglikanske crkve, a katolici taj zakon trebaju ignorirati.
Katolici su posve odani protestantskom monarhu. Oni priznaju da je on poglavar Anglikanske crkve kako stoji u zakonu. Kako je prema zakonu on poglavar te crkve, svaki katolik će reći: “ U redu. On je poglavar Anglikanske crkve.” I to je dovoljno za odanost. Zakon ne traži da katolici prihvate Anglikansku crkvu kojoj je on poglavar. Što se tiče vjere moja odanost pripada samo Bogu. U zemaljskim stvarima ja poštujem zakon svoga naroda. A taj zakon ne kaže: “ I svaki građanin mora pripadati Anglikanskoj crkvi.”, a da je tako, to bi bio vrlo nepravedan zakon i u suprotnostima s Božjim zakonima i čovjekovom savješću.
398. Vi ste pod vlašću Rima, a ipak zadovoljni što ste pod zaštitom britanske zastave?
Katolici su podređeni Rimskom biskupu u vjerskim pitanjima. Ali ne i nacionalnim stvarima. Ovo razlikovanje dolazi iz nauka kako Kristova vjera nije stvar Britanskog Imperija, nego svih ljudi. Britanci bi trebali biti kršćani ali Kršćanstvo nije isključivo samo britansko. Mi katolici nismo zbunjeni u ove dvije stvari. Kao katolici i građani mi smo zadovoljni što smo pod britanskom zastavom i što možemo proliti svoju krv braneći ju. Zašto ne bi bili? Mi nismo Talijani, Francuzi ili Nijemci. I imamo pravo ljubiti svoju zemlju i ako je potrebno i dati život za nju.
399. Zašto mrzite sve što je englesko?
Ne mrzim. Ja sam čistog engleskog podrijetla, i vjeran sam Britanskom Imperiju. Ne volim neke engleske pogreške, ali ni ljubav prema vlastitoj majci ne zahtjeva da njene mane nazovem vrlinama. Ja sam protiv nepravednih zakona koji donose ograničenja katolicima samo zato što su katolici. Ne podržavam one zakone koji kraljici oduzimaju slobodu savjesti, jer po zakonu mora biti protestant. Ali ponavljam to sve ne utječe na moju vjernost.
400. Ako niste zadovoljni monarhom, zašto ga onda prihvaćate kao svog zaštitnika? Zašto ne odete? Zašto i dalje uživate njegovo gostoljublje?
Ja sam prilično zadovoljan s kraljem i ne bih htio ništa što ga diskreditira. Ja ne prihvaćam njegovo gostoljublje Kao što dijete ne prihvaća gostoljublje svojih roditelja. Ja sam rođen u Britaniji. Vršim svoje dužnosti. Kralj vrši svoje dužnosti. Priznajem da je on poglavar Anglikanske crkve, ali i poričem da je on poglavar prave Kristove Crkve. Pitanje zasluga Anglikanske i Katoličke crkve nema nikakve veze sa nacionalnim statusom i vjernošću.
401. Ovo što ste rekli ne biste mogli izreći u nekoj drugoj zemlji.
U drugim zemljama ne bih morao poricati kako je svjetovni vladar poglavar Crkve. Ta anomalija je izgleda svojstvena samo Britanskom Imperiju. Naravno to nije greška našeg dobrog kralja. Mislim da je i njemu samom ponekad neugodno kada je o tome riječ.
402. Recite mi otvoreno. Da li Vi stavljate Crkvu na prvo mjesto a državu na drugo?
Ako bi bio nekakav sukob između Crkve i države, tada bi mi Crkva bila na prvom mjestu. Bog je ispred Cara. Crkva, kao Božje kraljevstvo, je važnija od zemaljskog kraljevstva. Ni jedna država nema veće pravo od Boga. I u ovom našem slučaju, da se radi o pitanju duše i tijela, duša je važnija i tijelo mora ustupiti interesima duše. Bolje je umrijeti čuvajući Božje zakone nego živjeti kršeći ih. Ako je čovjek vjeran Bogu i sluša svoju savjest, onda ima nade da će biti vjeran i manjim dužnostima. Ali ako čovjek nije vjeran Bogu, kako se onda može očekivati da će biti vjeran u stvari kao što je nečija zemlja, koja je toliko puno manja od Boga ? Razmislite dobro o ovome.