Osvrti – Page 6 – Katolik.hr

Zasluge Drage Hedla

Antikatolicizam – pojava koju doista možemo pratiti još od početaka kršćanstva – u današnjoj Hrvatskoj najlakše možemo uočiti u medijima. U njima se ‘profilira’ jedan broj novinara koji antikatolicizam apsolviraju ili dalje razrađuju, uvijek sigurni da se na nj mogu osloniti u trenucima kada im nedostaje inspiracije za svakodnevni novinski rad: kod mnogih urednika rutinersko „lupanje“ po Crkvi uvijek prolazi. Neke takve novinare smo već spomenuli.

U broj takvih dežurnih medijskih antikatolika ulazi svakako i Drago Hedl, novinski profesionalac koji još tamo od pada komunističkog režima u javnosti – hrvatskoj i međunarodnoj – gradi lik jednog borca „protiv Nečega“ i „za Nešto“. U takvoj djelatnosti, moramo mu priznati, ostao je rijedak primjerak osobe koja je ostala dosljedna ljutitom gardu provincijskog borca protiv hrvatskog nacionalizma i tzv. “klerikalizma” – koji ga je još tamo 1980.- ih učinio „podobnim“ (malo stariji se sjećaju, što je termin „podobnost“ u ono vrijeme značio) za funkciju glavnog urednika osječkog „Glasa Slavonije“.

Tom svojom borbom protiv hrvatskog nacionalizma i katolicizma se Hedl bavi vrlo dugo i uspješno; Komisija Hrvatske biskupske konferencija „Iustitia et Pax“ zapaža da u takvoj svojoj karijeri on proizlazi kao jedna “osoba koja se često prikazivala žrtvom, a nikada nije dokazano da je bila ugrožena”.

Prema izborima 2011. – eutanazija i druga pitanja javnog morala

„Eutanazija će s vremenom biti dopustiva u velikoj većini razvijenih i prosvijećenih zemalja. Naravno, uvjeti moraju biti vrlo strogi, vezani uz terminalno oboljenje i patnju bolesnika, te njegovu jasnu volju da završi život.“

Ovaj citat ne prezentira mišljenje našeg uredništva, kako biste mogli i pogoditi. Ove nekršćanske riječi, međutim, predstavljaju „nauk“ Predsjednika Republike Hrvatske gosp. Ive Josipovića.¹

Trebamo odmah opaziti da Ivo Josipović uopće ne objašnjava neki očiti svjetski trend: nakon što je od vremena II. svjetskog rata eutanazija dekriminalizirana u Švicarskoj (možda kao neki odjek tada aktualnih događanja u susjednom Hitlerovom Reichu, gdje se eutanazija već i prisilno provodila), jedine članice Ujedinjenih naroda koje su odlučile slijediti njen primjer su Nizozemska i Belgija (obje 2002. god.). Zapravo hrvatski intelektualac i predsjednički kandidat Josipović (profesor na sveučilištu u Zagrebu) svoj moralni izbor pokušava predstaviti kao nešto što je svojstveno prosvijećenim ljudima u progresivnim zemljama; tezu međutim ne podržava stvarnost – tako je npr. ugledni njemački intelektualac Joseph Ratzinger (profesor Sveučilišta u Regensburgu) protiv eutanazije.²

Lihtenštajn: referendumom protiv legalizacije pobačaja

Kath.net/KNA izvješćuje da je na referendumu održanom u nedjelju 18. rujna 2011. god. 52 posto glasača u ovo maloj državi sa 32.000 stanovnika glasovalo protiv legalizacije pobačaja. Time je Lihtenštajn ostao među zemljama koje ne dopuštaju pobačaj: takvih je u Europi manjina, ali u svijetu većina.

U Lihtenštajnu abortus predstavlja kazneno djelo – kažnjivo sa do godinu dana zatvora; čak i kada je poduzet u inozemstvu.

Suvereni princ Alois von Liechtenstein (na slici) se sam izjasnio protiv prijedloga za legalizaciju abortusa i najavio da će staviti veto na zakon, ako bi on i bio izglasan.¹

Podrška papi na Facebooku

Javljaju nam hrvatski katolici koji – kako kažu – gaje osobitu privrženost Svetom Ocu Papi Benediktu XVI. da su na Facebooku otvorili stranicu pod naslovom „Katolici za Papu“

Pokretači stranice navode da žele „kao praktični katolici u slučaju Dajla iskazati svoju solidarnost i molbu za jedinstvo Crkve u Hrvatskoj, nasuprot otvorenoj neposlušnosti Svetome Ocu od strane nekih klerika, i gnusnoj manipulaciji slučaja od nekih novinarskih komesara“.

Pojašnjavaju da kao katolici koji se pridržavaju dobrog katoličkog običaja svakodnevne molitve za Papu, osjećaju svoj odnos prema njemu „od srca“. Nazrijevaju da je Papu rastužuju ova recentna javna blaćenja u Hrvatskoj – tako brzo nakon što je u Zagrebu bio lijepo primljen; stoga mu žele uputiti ovim putem jedan javni izraz podrške.

Samostan u Dajli: povijest jednog spora

Hrvatska javnost je zadnjih dana imala prilike da se upozna sa „repovima“ II. svjetskog rata i poraća na jedan drugi način: podsjetili su nas neki crkveni i državni čelnici iz Istre na činjenicu da je taj dio Lijepe naše pripojen Hrvatskoj slijedom pobjede „saveznika“ u II. svjetskom ratu i u vrijeme kada se našom domovinom upravljalo prema volju Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.

Interesantno je bilo čuti kako istarski župan Ivan Jakovčić dramatično upozorava kako slučaj gdje Papa oduzima nekretnine biskupiji Porečko – Pulskoj i vraća benediktinskoj opatiji iz mjesta Praglia (talijanska pokrajina Veneto, desetak kilometara od Padove) predstavlja pokušaj dijela političkih i crkvenih krugova u Italiji da – koristeći ugled Svetog Oca Pape – ostvare reviziju Osimskih i drugih sporazuma koje su potpisale Talijanska Republika i bivša SFRJ. Od političara koji se i lokalno, i nacionalno i internacionalno hvali jednim bratskim odnosom sa Talijanima i svakovrsnim dobrim odnosima sa Italijom, doista je neobično slušati riječi koje glase: „To je suština ove nedopustive inicijative, to je flagrantan pokušaj, gdje se koristeći sporazum s trećom državom, tj. Vatikanom revidiraju ugovori između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, kao sljednice SFRJ, s Talijanskom Republikom.“ Poslije dodaje da Papa krši ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice, da nas sve to uznemiruje, jer bi slučaj mogao postati presedan; „U tom slučaju neće bankrotirati samo Biskupija Porečka i Pulska, već je moguće očekivati desetke tisuća novih sličnih zahtjeva koji bi mogli dovesti u pitanje vlasništvo, ne samo u nekadašnjoj Zoni B i Istarskoj županiji, već i na području Rijeke i Dalmacije“.¹

Presuda vjeroučiteljici Mudrovčić: nije bilo diskriminacije

Županijski sud u Zagrebu objavio je 18. srpnja 2011. godine prvostupanjsku presudu u suđenju zagrebačkoj vjeroučiteljici Jeleni Mudrovčić, koja je privukla znatnu pažnju hrvatske javnosti, osobito među praktičnim vjernicima.

Tužitelj Lezbijska grupa „Kontra“ je ustvrdio da je vjeroučiteljica osobe homoseksualne orijentacije nazvala bolesnicima za vrijeme sata vjeronauka, „čime je djecu sa namjerom poticala na diskriminatorno razmišljanje i ponašanje, te time nanosila veliku štetu cijeloj zajednici i društvu“.¹

Nakon što se na stresnom suđenju saslušanjem svjedoka pokušalo utvrditi da li je vjeroučiteljica Mudrovčić izričito rekla da je homoseksualizam bolest², sud je – kako prenosi Radio Vatikan³ – „stao na stanovište da takve izjave ne znače diskriminaciju nego slobodu izražavanja mišljenja“. Radio Vatikan opaža da, „dok su predstavnici udruge Kontra o svakoj tužbi protiv profesorice Ćorić Mudrovčić i škole u kojoj radi obavještavali medije i poticali svaki mogući publicitet, sada kad je donesena presuda o tome ne obavještavaju medije“. Provjerom na stranicama Lezbijske udruge „Kontra“ i LGBT web portala „Queer.hr“ utvrđujemo da nije ondje ni 21. srpnja objavljena nikakva vijest o tome – makar su temeljite prikaze o svim dosadašnjim ročištima objavljivali istog dana kada su održana kod suda.

Tako je i u ovom slučaju sud odbio državnom represijom poduprijeti nastojanje LGBT udruga da se zabrani nazivati homoseksualizam bolešću – sukladno recentnoj praksi europskih i hrvatskih sudova.

Zajedno u Kristu!

Pogledajte promotivne video zapise na Youtubu uoči Papina dolaska ovdje: Zajedno u kristu – Papa u Hrvatskoj

Livno: Ravnatelji odbili program edukacije o spolnom odgoju

Iz Bosne i Hercegovine saznajemo za lijepi primjer katoličke dosljednosti u opiranju uvođenju oblika seksualnog odgoja gdje se – od strane pro-abortivne organizacije „International Planned Parenthood Federation”¹– promiču promiskuitet i abortus, te promovira homoseksualizam.

Srednje škole u Livnu su rekle NE programu koji im je ponudila bosanka podružnica „Planned Parenthood“ (pod imenom „XY asocijacija“)², organizacija koja „promovira siguran prekid trudnoće“³, koja vidi edukaciju o kontracepciji kao glavni sadržaj spolne edukacije školske mladeži⁴, koja organizira druženja za međusobno upoznavanje mladih homoseksualaca⁵, te koja tvrdi „da seksualnu orijentaciju ne možemo odabrati“, dodajući u istom dahu: „mnogi su primjeri osoba koje su u određenom periodu promijenile seksualnu orijentaciju, pa tako slušamo npr. o ženama koje su se nakon braka u kojem su imale djecu zaljubile u drugu ženu i nastavile živjeti s njom“ (te dvije kontradiktorne tvrdnje ovih „stručnjaka“ se nalaze ne samo na istoj stranici, nego u istom odlomku)⁶.

IPPF, poput niza drugih sekularnih inicijativa, temelji “brigu” za druge, posebno za mlade, na prijevarnom mehanizmu gdje se pod krinkom znanstvenosti zapravo promiče vlastita ideologija.

Stop kršćanofobiji!

Na našim smo stranicama već pisali o suđenju zagrebačkoj vjeroučiteljici Jeleni Mudrovčić;². Sudski proces pokrenula je svojom tužbom udruga „Lezbijska Grupa Kontra“. Pravi cilj Lezbijske Grupe je ukidanje vjeronauka u hrvatskim školama;²

Znajući da kršćani predstavljaju 75 % žrtava vjerske netrpeljivosti u cijelom svijetu¹, te da je dobro dokumentiran recentni val kršćanofobije („Christianophobia“) čak i u Europi², možemo uočiti da je Lezbijska Grupa Kontra svojom antikatoličkom aktivnošću u „katoličkoj Hrvatskoj“ privukla i međunarodnu pažnju: o ovom slučaju izvještava talijanski katolički novinar Guido Villa, za talijansku „La Bussola Quotidiana“³ (04.03.2011), te za španjolski „Religion en Libertad“⁴ (05.03.2011) .

Hrvatski mediji su već dobro popratili⁵ demonstracije održane 7. ožujka 2011. godine pred Županijskim sudom u Zagrebu, gdje je stotinjak katolika protestiralo protiv nastojanja da im se onemogući javno ispovijedanje vjere u pitanju spolnog morala. U organizaciji Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti blaženi Alojzije Stepinac (http://www.udruga-bas.hr/) demonstranti su pred sudom na kojem se održavalo još jedno ročište u suđenju vjeroučiteljici Mudrovčić protestirali jer „spolna manjina“ zapravo nastoji diskriminirati pravo katolika da izražavaju svoja moralna uvjerenja; katolici uočavaju želju da ih se u suvremenoj Hrvatskoj opet šikanira i diskriminira⁶.

Tradicionalna latinska Misa u Hrvatskoj

Od ove nedjelje (20. veljače), prema odluci kardinala Josipa Bozanića, započelo je služenje tradicionalne latinske Mise – izvanrednog oblika rimskog obreda prema Misalu pape bl. Ivana XXIII., u crkvi sv. Martina (Vlaška 36, Zagreb). U Hrvatskoj ovaj oblik sv. Mise, nakon liturgijske reforme pape Pavla VI., počinje prvi puta biti služen organizirano i prema ustaljenom rasporedu, na temelju motuproprija ‘Summorum pontificum’ pape Benedikta XVI. U njemu papa, ponavljajući već prethodno utvrđenu stvarnost da Misal izdan prema odluci sv. Pija V. zadržava svoju trajnu vrijednost¹, uklanja ograničenja za njegovo korištenje sa strane svećenika² i nalaže da se izađe ususret vjernicima koji zatraže sudjelovati u Misnoj službi prema ovom obliku. Poštujući papinu želju, nakon kontakta sa Papinskim povjerenstvom ‘Ecclesia Dei’, kardinal je odlučio prihvatiti takvu zamolbu skupine vjernika – naknadno organiziranih u Društvo ‘Benedictus’³. Za brigu o bogoslužju određen je preč. Stanislav Vitković, i Misa će se u istom terminu (11.30 h) i na istoj lokaciji služiti svake nedjelje i zapovijedanog blagdana.