Category: Osvrti
Božićna čestitka, 2010. god.
Dok još uvijek traje božićna osmina, koristimo prigodu da svim cijenjenim čitateljima čestitamo sretne božićne blagdane, ispunjene svakim blagoslovom od Gospodina čije otajstvo rođenja slavimo. A kao iscrpnije izlaganje o vrijednostima na koje bismo u ovo vrijeme trebali svrnuti pozornosti, prenosimo poruku našeg biskupa mons. Slobodana Štambuka, koja se svojim kritičkim apologetskim i evangelizacijskim duhom prikladno uklapa u profil naše stranice:
,,Drage sestre kršćanke, draga braćo kršćani i svi koji se Božiću veselite i Božić prihvaćate!
Završavajući desetu godinu dvadeset prvog stoljeća, kada se izmjenjuju razne dobre i loše vijesti, evo nam jedne uvijek drage i lijepe vijesti: Krist nam se rodio, dođite, poklonimo se! U tom ozračju dolazim k Vama uz ovogodišnju proslavu slavnog Kristova rođenja, dolazim želeći svakome od Vas puninu Božjeg blagoslova i životnih radosti! Veselje ti najvešćujem, puče kršćanski! Dolazim sa željom da u ovom današnjem svijetu ‘budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći riječ Života’ (usp Fil 2,15-16)
Ima li papa namjere odobriti korištenje prezervativa?
Posljednjih dana svjedočili smo još jednom valu dezinformacija od strane svjetovnih medija, utemeljenih na iskrivljivanju i izvlačenju iz konteksta pojedinih papinih izjava, izrečenih u neformalnom razgovoru, i predstavljanih na razini kojoj ni izbliza ne pripadaju. Sličilo je to potpuno onim situacijama iz evanđelja, gdje su farizeji lukavo ispitivali Isusa nastojeći da ga ‘uhvate u riječi’ – izvedu iz njih smisao koji su sebi unaprijed odredili na temelju vlastitih predrasuda i nedobronamjernosti. O čemu se zapravo radilo? Počet ćemo citiranjem točne sporne izjave:
Fenomen seksualnog zlostavljanja djece u državnoj skrbi
Prošle i ove godine su i hrvatski mediji izvješćivali o odgovornosti Katoličke Crkve u Irskoj1. Čak se i sam Papa više puta ispričavao2 zbog propusta crkvene hijerarhije u Irskoj, u Velikoj Britaniji i drugdje. I u nas je prije nekoliko godina nastao priličan skandal povodom propusta u vođenju „Caritasovog“ (pre)velikog doma za nezbrinutu djecu u Brezovici.
Fenomen pedofilije kod Anglikanskog klera u Australiji
Na „katolik.hr“ pisali smo o fenomenu svećenika pedofila u SAD-u. Mogli smo o toj temi iznijeti dosta podataka koji su znanstveno utvrđeni zahvaljujući odluci Američke biskupske konferencije da Pravnom fakultetu „John Jay“ povjeri izradu opsežne studije, za koju su na raspolaganje bez restrikcije stavljeni arhivi američkih katoličkih biskupija, te dovoljna novčana sredstva da se obavi temeljita studija cjelokupne populacije američkih svećenika (ne dakle, nekog uzorka od nekoliko desetaka ili nekoliko stotina ispitanika, kako se to u znanosti uglavnom može učiniti) – uključujući one koji su u razdoblju od 1950. – 2002. umrli, te onih koji su laicizirani (tj. koji su radi zasnivanja braka i drugih razloga napustili aktivnu svećeničku službu u Crkvi).
Nakon što je Anglikanska Crkva u Australiji odlučila putem interneta učiniti javnosti dostupnom sličnu studiju koja se odnosi na pedofiliju u toj crkvenoj zajednici1, imamo se priliku osvrnuti na taj nemili fenomen i u pogledu anglikanskih svećenika.
Vlč. Zlatko Sudac
Kod narodnih poslovica ne pita se kako / zašto su nastale ili slično. Za njihovu veliku mudrost i kvalitetu dovoljno je jamstvo da su potekle iz naroda. Kod velikih društvenih mjena ili povijesnih previranja, također se zna koristiti sintagma „dogodio se narod“. Čitav narod se ne može lako obmanuti. Narod nije lakouman. Što narod ispeče pa reče, ostaje. Zašto ovaj uvod? Da bi se pozvao na ‘glas’ naroda, kada idem pisati o najpoznatijem hrvatskom svećeniku, a taj je – Vlč. Zlatko Sudac. Najveći broj vjernika ali i svih drugih, može okupiti upravo on.
Fenomen svećenika pedofila u SAD-u
Zadnjih mjeseci možemo opaziti jednu medijsku “kampanju” bavljenja svećenicima – podofilima u zemljama Zapadne Europe. Slučajevi kojima se mediji danas bave stari su dvadeset i više godina. Crkva se javno kaje i ispričava, daju se ostavke koje su u najmanju ruku desetljećima zakašnjele.
“Ne ukradi” ili poštuj tuđe!
U vrijeme naših teoloških studija, moralnu smo teologiju učili iz priručnika na latinskom jeziku; autor je bio isusovac Noldin. Naš se je priručnik sastojao od tri debela sveska. Ono što želim posebno istaći jest: cijeli jedan svezak raspravljao je samo u sedmoj Božjoj zapovijed: „Ne ukradi!“. Sve ostale zapovijedi, bile su sažete u dva sveska, debljine kao onaj jedan: „De septimo praecepto“(VII. zapovijed).