Papa Franjo smijenio je s položaja mons. Josepha Stricklanda, hrabrog biskupa američke biskupije Tyler. Otkaz je uslijedio bez navođenja razloga. Dogodilo se ono čega su se mnogi pribojavali i očekivali.
Biskup Strickland jedan je od najotvorenijih kritičara aktualnog pontifikata u američkom episkopatu. Svoju kritiku iznosi utemeljeno i oštro, ali prije svega otvoreno i razoružavajuće govoreći ono bitno. Međutim, to nije bilo dobro primljeno u Rimu. Santa Marta[1] je unaprijed bila obaviještena o svakom koraku biskupa Stricklanda preko nekoliko kanala. Bilo je i izravnih intervencija protiv njega. To se dogodilo kako preko bergoglijskih biskupa u američkom episkopatu, koji su posebno bliski Svetoj Marti, tako i preko Apostolske nuncijature. U samom Rimu, nakon uzbune, bilo je lako pratiti najvažnije izjave mons. Stricklanda iz daljine, jer je biskup Tylera vrlo aktivan na društvenim mrežama.
Biskup i njegova biskupija bili su pomno ispitani kako bi se otkrila koja mušica. Prošlo ljeto se govorilo da je odluka protiv Stricklanda donesena najkasnije do 13. svibnja. Tada je biskup na Twitteru napisao :
“Vjerujem da je papa Franjo papa, ali vrijeme je da kažem da odbacujem njegov program potkopavanja pologa vjere. Slijedi Isusa.”[2]
Ubrzo nakon toga, u lipnju, papa Franjo poslao je apostolske vizitatore u Teksas. To je bio znak za uzbunu za nadolazeću nevolju. Biskup Strickland je znao da je na meti. No, nije promijenio svoj stav niti prirodu svojih izjava. Koliko je mogao, podupirao je vjernike katolike izvan svoje biskupije, osobito pokret prava na život. Ušao je tamo gdje su se drugi biskupi plašili. Iznad svega, priopćio je javnosti rimske korake protiv njega. U višedijelnom pastoralnom pismu objasnio je katolički moralni nauk i tako proturječio agendi Svete Marte u području homoseksualizma. Njegova središnja izjava je: „Bog ne može blagosloviti grijeh“, zbog čega Crkva ne može učiniti ništa slično.
Jasan je signal bio koga je Franjo poslao Tyleru kao posjetitelje. Iznad svega, msgr. Gerald Frederick Kicanas, štićenik homo-heretičke „čikaške škole“ i biskup emeritus od Tucsona, bio je poznat po svojim progresivnim simpatijama prema skupinama koje su zastupale homoseksualnu agendu i pobačaj.
Biskup Strickland također je bio važan pobornik tradicije, s kojom se osjećao vrlo blizak, i promicao je ne samo unutar svoje biskupije nego i izvan nje. Dana 1. kolovoza mons. Strickland je napisao, s jasnom aluzijom na Motu Proprio Traditionis Custodes i postupke koji su uslijedili:
„Svaki pokušaj odvajanja tradicionalne mise od Crkve je napad na neprekinutu vezu s tradicijom primljenu od apostola i napad na polog vjere.“[3]
Strickland je i sam pristupio tradicionalnom obredu kroz nekoliko godina intenzivnog proučavanja i molitve te ga je prvi put sam proslavio 2020. godine. Također je objasnio da Družba svetog Pija X. , unatoč nejasnom kanonskom statusu, nije raskolnička skupina. Prema standardima koje je postavio papa Franjo, to mu nije izazvalo simpatije u Rimu.
Također u vezi sa Sinodom o sinodalnosti, biskup Strickland jasno je upozorio na opasnosti puta kojim ide papa Franjo.
Uspravno držanje koje je Strickland već pokazivao posljednjih godina pokazao je i u trenutku njegove smjene. Apostolski nuncij u Sjedinjenim Državama mons. Christophe Pierre, jedan od glavnih aktera smjene, pozvao je Stricklanda da podnese ostavku u ime pape Franje. Htjeli su stvar riješiti „elegantno“. Ali biskup Strickland je odbio dati ostavku jer nije učinio ništa loše. To je preporučio i kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt rimske Kongregacije za nauk vjere. I tako je danas – jer ako nećeš, upotrijebit ću silu – smijenjen s dužnosti.
Ali od samog početka je bilo jasno da Santa Marta vodi neravnopravnu bitku protiv biskupa Stricklanda. Nije bilo zajedničke akcije, nikakvih osobnih razgovora: radilo se jednostrano protiv biskupa.
Na kraju je došlo do otkaza, koji je kratko i bez navođenja razloga objavljen u dnevnom biltenu Vatikanskog tiskovnog ureda danas poslijepodne:
„Sveti Otac razriješio je biskupa mons. Josepha Stricklanda pastoralnog vodstva biskupije Tyler (SAD) i imenovao biskupa Austina, biskupa mons. Joea Vásqueza, apostolskim upraviteljem upražnjene biskupije.“[4]
Biskup Strickland je prije nekoliko dana, 31. listopada, napunio 65 godina. Za usporedbu: papa Franjo u prosincu će napuniti 87 godina.
Prema kanonskom pravu, Papa može smijeniti biskupa samo iz iznimno dobrih razloga i u skladu s formalnim propisima. Toliko o teoriji. U stvarnosti Papa može imenovati i smijeniti koga god hoće, jer iznad njega nema zakonske vlasti. On osobno je najviši sudac Crkve. Pa tko i gdje treba podnijeti žalbu ili prigovor na njegovu odluku? Za to nema autoriteta. Kanonsko pravo ne pomaže u tom pogledu, niti pomaže kod opetovano postavljanog pitanja je li Franjo svojim djelovanjem izgubio papinstvo.
Većina papa bila je vrlo oprezna u pogledu svojih ovlasti; misli se na njegovog neposrednog prethodnika Benedikta XVI. Međutim, papa Franjo sazdan je od sasvim drugoga materijala. Benedikt XVI. je prokazan kao „pancer kardinal“ od strane svojih protivnika unutar i izvan Crkve, dok se Franji plješće. Njemački papa vladao je osobito blagom rukom, dok pod Franjom vlada željezni režim.
Biskup Strickland nije prvi od rijetkih istaknutih biskupa koje je Franjo bacio pod mač, a vjerojatno neće biti ni posljednji.
Biskupija Tyler gubi dobrog biskupa, ali cijeli katolički svijet dobiva biskupa koji, dok je još relativno mlad, može bezgranično jačati braću u vjeri.
Njegovim razrješenjem je papa Franjo potvrdio kritike koje je biskup Strickland uputio sadašnjem pontifikatu.
Ne treba zaboraviti još jednu kritiku koju je formulirao britanski povjesničar Henry Sire alias Marcantonio Colonna u svojoj istoimenoj knjizi „Papa diktator“[5].
Giuseppe Nardi
Dopisnik iz Rima. Diplomirao je političku znanost i povijest te doktorirao iz povijesti.
Slika: Fotomontaža LifeSite – Papa Franjo i biskup Strickland
[1] Santa Marta se odnosi na rezidenciju pape Franje. Domus Sanctae Marthae (lat. kuća sv. Marte) je zgrada pored bazilike sv. Petra. Zgrada je bila završena 1996. godine za vrijeme pontifikata Ivana Pavla II. i služila je kao gostinjska kuća za klerike. Papa Franjo živi u toj kući od svog izbora za papu 2013. godine.
[2] Bishop J. Strickland na platformi X: „Please allow me to clarify regarding, “Patrick Coffin has challenged the authenticity of the Pope Francis.” If this is accurate I disagree, I believe Pope Francis is the Pope but it is time for me to say that I reject his program of undermining the Deposit of Faith. Follow Jesus.” / X (twitter.com) (11.11.2023.)
[3] Biskup Strickland osuđuje napade na tradicionalni obred – katolički (katholisches-info.translate.goog) (11.11.2023.)
[4] Resignations and Appointments (vatican.va) (11.11.2023.)
[5] Der Diktatorpapst – Katholisches (11.11.2023.)