Kako prepoznati Isusa Krista u 21. st.? Kako aktualizirati ponašanje koje je prezentirao i manifestirao u svakodnevnici izraelskog naroda? Na samom početku poželjno je naglasiti kako kršćanin svojim ponašanjem može neizravno upućivati da pripada kršćanstvu. Iz čovjekovih stavova i mišljenja može se iščitati da poznaje Isusa Krista ukoliko kopira njegov način ponašanja i odnos prema ljudima. No, što to zapravo znači? Potrebno je da čovjek spozna i prihvati Božju ponudu spasenja po Isusu Kristu te da sa spomenutom spoznajom započne s primjenom Isusove prakse ponašanja u međuljudskim odnosima, odnosu prema svijetu i zakonodavnoj vlasti. To naravno uključuje posjedovanje čovjekovog ispravnog odnosa s Bogom kojeg je Isus propagirao navješćujući Božje kraljevstvo.
Kao rezultat ispravnih odnosa čovjek može svjesno i slobodno staviti ljudsko dostojanstvo ispred materijalnih interesa u povijesnom trenutku u kojem se nalazi i slagati životne prioritete što je više moguće u skladu s Božjim bezvremenskim prioritetima. Prvi prioritet je svakako poziv na obraćenje upućen svakom čovjeku bez iznimke baš onako kako je to činio Isus za vrijeme svog javnog djelovanja na zemlji. To se ne odnosi samo na Isusove suvremenike nego i na sve ljude koji će povjerovati u soteriološku Isusovu moć i nastaviti slijediti ga u vremenima Crkve koja su uslijedila nakon njegova uzašašća.
Isus je svojim ponašanjem prema potlačenima, bolesnima, prezrenima i obespravljenim osobama dao primjer, ali i uputu čovječanstvu na koji način gledati i razvijati svoj stav prema onima koji su nemoćni u određenom povijesnom trenutku da bi poboljšali svoju trenutnu životnu situaciju. Isto tako, Isus ukazuje na važnost treniranja vlastite osobnosti kako bi čovjek postao što svjesniji osobnih propusta, pogrešaka i grijeha te kako bi na taj način imao što više razumijevanja za druge bez osude. Isus donosi novi koncept ophođenja prema ljudima neovisno o njihovom društvenom položaju. Taj novi koncept prezentacija je Božje logike razmišljanja u odnosu na čovječanstvo i svijet. Kako na što konkretniji način u 21. st. biti dosljedan toj Božjoj logici? Može li čovjek modernog doba doći do iskustva Boga kojeg je svijetu objavio Isus Krist? Nije li aktualno stoljeće napredno u tolikoj mjeri da je samo sebi dovoljno? Odgovor je naravno negativan. Aktualno stoljeće kao i sva protekla stoljeća nisu dovoljna da čovječanstvu dadnu odgovor na temeljna egzistencijalna pitanja koliko god bila napredna. Ljudska otkrića mogu ići samo do određene razine razvoja i tu prestaje njihova moć. Čovječanstvu 21. st. možda je i više nego ikad prije potrebno životno rješenje koje donosi Isus. Unutarnje čovjekovo zadovoljstvo ne može se nadomjestiti nikakvim znanstvenim otkrićima ni modernim tehnologijama ukoliko se isti ne sagledaju kroz prizmu Božje službe. Drugim riječima, otkrića i tehnologija trebali bi prije svega olakšati čovjeku život na zemlji, ali ne preuzeti Božje mjesto u čovjekovom životu. Nadalje, postavlja se pitanje tko su u današnjem vremenu ljudi s dna društva? Može li se ista kategorija ljudi poistovjetiti s ljudima Isusova vremena?
I u aktualnom vremenu prisutni su siromašni u materijalnom smislu, ali gotovo da ima puno više ljudi koji su duhovno siromašni, a materijalno bogati. Što Isus danas može poručiti takvim ljudima? Što znači biti materijalno bogat, a duhovno siromašan? Prije svega, mora se naglasiti kako se u kontekstu ovog teksta ne misli na blaženstvo u kojem Isus govori „Blago siromasima duhom.“ (Mt 5, 3) jer bi to imalo sasvim drugačiju konotaciju od one na koju se želi ukazati. Biti siromašan duhom opisuje čovjekovu svjesnost da je ništa bez Boga. No, u ovom tekstu želi se naglasiti kako su određeni ljudi materijalno visoko pozicionirani dok su u duhovnom životu na vrlo niskim granama. „Dobro je bogatstvo za koje se nije prilijepio grijeh.“ (Sir 13, 24)
Navedeni citat ukazuje na opasnost da čovjeku materijalno bogatstvo može biti na mjestu na kojem bi trebao biti Bog odnosno da materijalno može zamijeniti Božje mjesto, a to onda nosi sa sobom određene posljedice. Posljedice koje utječu na stagniranje čovjekove duhovne dimenzije. Drugim riječima, osobe koje u materijalnom pridaju pažnju koja je pridržana samo Bogu, spriječene su u Isusu prepoznati izvanrednog znalca svih životnih pitanja te u mogućnosti da kopiraju Isusovo specifično ponašanje razumijevanja i sućuti prema svakom čovjeku ne vide priliku da postanu bolje osobe. Ono što je jednako danas kao i u Isusovo vrijeme je čovjekovo robovanje grijehu i čovjekova nesvjesnost o tome. Drugim riječima, čovjek današnjeg vremena grijeh često puta ne shvaća kao grijeh jer slijedi prezentaciju svjetskog načina razmišljanja i shvaćanja čovjeka. Isus suvremenom čovjeku može i želi ponuditi Božje rješenje za problematiku grijeha i svih posljedica koje sa sobom nosi. Prema učenju Katoličke Crkve, Isus i danas, kao i svojim suvremenicima, oprašta grijehe ukoliko postoji iskreno pokajanje. Međutim, to opraštanje događa se preko Duha Svetoga koji vodi Crkvu te službenika koje je Isus ostavio u nasljedstvo svim budućim generacijama do konca svijeta. Dakle, Isus se služi svojim službenicima koji sami po sebi ne bi imali nikakve ovlasti da im ju Isus ne daje. Drugim riječima, kršćanin 21.st. po uzoru na Isusa može aktualizirati njegovo ponašanje u svojoj suvremenoj svakodnevnici. Isusovo ponašanje kao što je sve dosada bilo opisano sastoji se od jedinstvenog pristupa svakom čovjeku kao osobi uz iskreno htijenje da tom čovjeku bude dobro.
To zapravo znači aktualizirati Isusovu ljubav koju ima za čovječanstvo u konkretnim životnim situacijama. Slijediti Isusov primjer ophođenja prema ljudima, otvoriti se Božjoj ponudi koju Isus nudi jer čovjek sam po sebi bez Božjeg zahvata u srcu koje ga potiče na promjenu nije kadar ljubiti svakog čovjeka na jednak način kao što je to činio Isus. Ne izbjegavati ljude od koje nema nikakve koristi čovjekov je put kako aktualizirati Isusovu praksu ponašanja prema ljudima s dna društva, ljudima koji materijalno oskudijevaju, ljudima lošeg ugleda. Imati sućuti, a ne osudu odlika je Isusova karaktera koju kršćanin 21. st. može postići ukoliko je spreman na razumijevanje i prihvaćanje drugačijeg čovjeka nego što je on sam. Braniti opisanu Isusovu praksu u društvu modernih opcija 21. st. izuzetno je zahtjevno jer su svjetska pravila neusporedivo različita od iste, ali živjeti onako kako je živio Isus čovjeku daje nemjerljivu unutarnju radost života koja je nenadomjestiva bilo kakvim izvanjskim klišejima svijeta. Na kraju je potrebno naglasiti da čovjekova zadaća nije svojim ponašanjem zamijeniti Isusa na zemlji već da se ono što je Isus započeo svojim javnim djelovanjem nastavi u prolaznosti vremena na zemlji po uzoru na Isusa sve dok se vrijeme ne dovrši te će Bog biti „sve u svemu“ ( 1 Kor 15, 28)
Sandra Čukelj, mag. relig.