Postaje sve jasnije (usp. najnovije izjave kardinala Fernándeza na Facebooku i njegov odgovor na dubia kardinala Duke) o čemu se zapravo radi u novopropagiranom pojmu „sinodalnost“: o raspadu neovisne, hijerarhijske, crkvene vlasti u učenju i vodstvu. Crkvena hijerarhija trebala bi se u svom djelovanju izjednačiti s demokratskim – tj. sinodalnim (usp. anglikanizam) – procesima.
Autoritet tada postoji samo u obliku demokratskog, većinskog suodlučivanja, koje, što se tiče doktrinarnog stava, treba odobriti crkvena vlast u skladu s većinom glasova (forum externum) ili u obliku sakramentalnog odrješenja, koje se ne smije uskratiti, te koje ispovjednici moraju odobriti prema odluci i savjesti pokajnika (forum internum), a ne svećenika kao obvezujućeg suca u konkretnim moralnim pitanjima.
Ultimativno obvezujuća nije više mjerodavna i autonomna odluka biskupa ili svećenika, nego većinsko glasovanje (suodlučivanje) s jedne strane i odluka savjesti pokajnika, koji traži odrješenje s druge strane. Moć crkvenog autoriteta da veže i razrješava tada bi se u biti sastojala samo od provedbe odluka koje ne donosi sam autoritet, nego savjest većine ili pojedinca (ali ne i savjest autoriteta). Sve se to opravdava postulatom izbjegavanja zlouporabe vlasti (klerikalizma), što se naravno vidi samo na strani crkvene vlasti! I to je slijepa mrlja.
Svojim autokratskim ponašanjem bez presedana jedino se nečuveno ističe djelovanje sadašnjeg Pape koji ne preže ni pred čime i odudara od ovog novog sinodalnog stila na svim područjima (poučavanje; vodstvo; upravljanje osobljem; sudstvo). Da, suštinski proturječi njemu, a da to nitko ne primjećuje, neprestano se govori o „sinodalnosti“ kao novoj čarobnoj formuli i podsjeća nas se na nju u svakoj prilici, pozivajući se na takozvano „novo učiteljstvo (ali ne i na primjer) Franje“.
Međutim, Isus je prenio moć vezanja i odrješivanja (sakramentalni autoritet, vodstvo i učiteljski autoritet) isključivo na apostole, a ovi pak na njihove nasljednike, biskupe. Drugi vatikanski koncil se stoga držao hijerarhijskog ustroja Božjeg naroda koji je utemeljio Isus te je biskupsku službu smjestio u pravu sredinu (sub Petro et cum Petro) u odnosu na papinstvo, između papinskog apsolutizma (usp. I. vatikanski sabor) i sudjelovanja laika (II. vatikanski sabor). Međutim, nije ukinuo bitnu, ne postupnu razliku između posebnog svećenstva (ređenje) i općeg svećenstva (krštenje), nego ju je uporno naglasio. I upravo se ta razlika više ne želi uzeti u obzir u novoj sinodalnosti sadašnjeg oblika, zbog čega kršćanski Istok ne vidi usporedivost takve sinodalnosti (poput sadašnje rimske) s vlastitom tradicijom i praksom koja seže do apostolskih vremena (sinode su tamo isključivo sabori biskupa koji svoju vlast obnašaju obvezujuće).
Ali sada piramidu (hijerarhiju) više ne treba samo okrenuti naglavačke, što Papa želi, ali ne čini, već je treba demokratski raspršiti u prašinu. Time se isključuje papinska, apsolutna vlast, koja na koncu ionako putem sinodalnih glasova može činiti (autoritativno i autonomno) ono što je oduvijek htjela (zajedno s ostalima koji bez nje ne bi to mogli postići). Ankete tada prvenstveno služe za postizanje šireg prihvaćanja. Po mom mišljenju, to su činjenice. Riječ je o potonjem: praksa stoji iznad ideje, koja je krivudavo izražena u tzv. Franjinom učiteljstvu (ja znam samo ono crkveno). Procesi su nepovratni, ali samo ako računate bez GOSPODINA. Oni imaju za cilj osloboditi Crkvu od njezinih starih pogrešaka (rigidnosti, dogmatizma i klerikalizma). Drugim riječima: pod ovim pontifikatom konačno se mogu zauzeti prostori za kojima se žudi već dugo (barem od šezdesetih, ako ne i dulje), za razliku od vlastite tvrdnje da to nikad nije bila želja (pokretanje procesa, ne zauzimanje prostora). Svatko tko proturječi ili je protiv toga ne govori dovoljno s Duhom. A budući da se to još uvijek neće postići u novom pokušaju 2023. bit će potreban još jedan 2024. godine.
+ Marian Eleganti
Mons. Marian Eleganti OSB bio je opat benediktinske opatije St. Otmarsberg u kantonu St. Gallen od 1999. do 2009. godine, zatim pomoćni biskup biskupije Chur od 2009. do 2021. godine. Predavač je na predstojećoj konferenciji.