U Vatikanu je tokom ljeta (16. VII. 2004.) bila predstavljena knjiga u kojoj su objavljena istraživanja o inkviziciji. Agostino Borromeo, profesor na rimskom sveučilištu “La Sapienza” i urednik knjige “Zabilješke s međunarodnog simpozija o inkviziciji”, sadrži izvještaje sa simpozija, koji je održan 1998. godine i na kojemu su se našli mnogi priznati povjesničari iz cijelog… Continue reading Statistika inkvizicije
Category: Aktualno
Intervju s Rajkom Bundalom
Rajko Bundalo: “U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Bože, koji nas vodiš kroz ovu suznu dolinu do punine utjehe i mira, tebi predajemo naše zajedništvo. Ovo djelo neka Tebe slavi! Neka služi spasu porobljenih i opterećenih duša, a sveti nek’ se i nadalje posvećuju! Duše Sveti, otvaraj nam pameti za pitanja, usta za odgovore i srca onima koji će ove riječi htjeti smjerno slušati! Nek’ sve bude na opću korist otkupljenog naroda i na slavu Trojedinog Boga! Amen. Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu… Amen.”
Katolik: Gospodine Rajko, molimo Vas, opišite nam svoje vlastito iskustvo susreta s Bogom.
Sat medicine za katolike
O katoličkim seminarima duhovne obnove i ljudima koji ih vode, uz nekolicinu manje ili više karizmatičnih svećenika i par teologa, u javnosti u nas, pro et contra, uglavnom iz druge ruke, najčešće govore novinari. Rijetko o tome što traže, te dobiju li ono što su tražili, progovore sami sudionici, a još rjeđe se time bavi znanost. Dogodi li se kakvo izlječenje, to uglavnom (p)ostane dio usmene predaje, rijetko znanstveno dokumentiran slučaj.
U listopadu 2007. tim hrvatskih psihijatara i psihologa počeo je pratiti više stotina sudionika seminara Zlatka Sudca i proučavati koliko molitva i duhovna obnova mogu pomoći u liječenju anksioznosti i depresivnosti. Na uzorku od 788 ispitanika koji su prošli seminare utvrđeno je da duhovnost smanjuje strah i krivnju, a molitva pozitivno djeluje na ozdravljenje i zdravlje.
A vi? Što vi kažete tko sam ja? Mt 16,15
Ovo pitanje koje je Isus postavio svojim učenicima i sama sebi često postavim. Naravno da se u mojem životu podrazumijeva da je Isus moj Bog i da želim svoj život usmjeravati snagom Njegovih riječi. Živjeti s Njim. Biti blizu Njemu. To se toliko puta podrazumijeva a u međuvremenu, u životu, a život nije uvijek jednostavan, kao da zaboravim da je moj Bog svemoguć. I svaki put kada se nađem pritisnuta i malaksala ostajem zbunjena, prolazim svoju borbu u srcu a istovremeno nemam osjećaj da sam se udaljila od Gospodina. I dalje sam s Njim. Molim. Čitav Njegovu riječ. Ali opet….kao da se ništa naročito ne događa. Težina ostaje. I onda se sjetim ovih riječi iz evanđelja. I sve što mi se događa, u čemu se osjećam nemoćna, sve to od mene traži da zastanem usred poslova koje ne stižem obaviti, usred vremena kojeg čini mi se nikada nemam dovoljno, i baš tada trebam stati i zapitati se «Tko je za mene Isus?» «Vjerujem li mu?» I činim se samoj sebi smiješna, pa znam tko je Isus, pa naravno da mu vjerujem.
Intervju sa fra Zvjezdanom Linićem
Intervju je počeo molitvom:
„Nečista nas umivaj, srca suha zalivaj, vidaj rane ranjenim, amen.“
Katolik: Koji su glavni ciljevi seminara na Taboru, i što želite vidjeti kod ljudi nakon seminara?
Sveto (liturgijsko) međuvjerničko zanovijetanje
Na Misi, centralnom Otajstvu naše liturgije i vjere, poštovani sužupljanine, brate i sestro, nešto bih te zamolio. Nakon pretvorbe, i podizanja Sina Božjeg pred oči naroda Božjeg, ako si smješten u klupi ispred mene (ili koga drugoga), molim te, možeš li u tom trenutku kleknuti? “Katolička Biblija ima odgovor” – brošura za ispiranje mozga
Ovih dana u ruke mi je dospjela knjižica »Katolička Biblija ima odgovor«. Ona se, zapravo, dijeli i u kapelici (katoličkoj?) na Glavnome kolodvoru u Zagrebu, a možda je prisutna i na drugim mjestima za koja ne znam. Sada je dostavljam vama, i molim vas za odgovore: Je li doista riječ o »katoličkoj Bibliji« i što mislite o sadržaju te knjižice? Meni se čini, nakon što sam je prelistao, da vrvi lažima o katoličkoj vjeri i Crkvi.
Jerko Š., Zagreb
Nostalgija za Inkvizicijom
Kada se želi ukazati na najodvratnije torture, onda se obično kao primjer uzima srednjovjekovna inkvizicija. Na žalost, holivudska imaginacija stvorila je sliku, stereotip inkvizicije kao divljačke skupine bradavičastih redovnika u kukuljicama koji u mračnim podrumima samostana do smrti na velikom čekrku razvlače žrtvu i onda je na temelju tako dobivenog priznanja osude.Intervju s o. Slavkom Pavinom
U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen. „Gospodine Isuse Kriste Ti si Crkvi dao svoga Duha da je prosvjetljuje, jača, oživljava; da je vodi onim putem koji si ti zamislio. Neka nam, Gospodine, i ovaj naš razgovor pomogne da i mi prepoznamo put kojim nas vodiš, i kako ćemo se ugraditi u tvoju Crkvu. I kako zajednički ići tvojim putovima. Amen.“
Katolik: Da li intimno i stvarno očekujete bitne i vidljive promjene nakon raznih Sinoda i obnova u našim hrvatskim biskupijama?
o.Slavko Pavin: „U razgovoru s jednim našim biskupom, mojim školskim kolegom, koji je zabranio karizmaticima seminare u svojoj biskupiji, rekao mi je da su oni imali Sinodu, i da je to njima budućnost. Odgovorio sam mu da je ta Sinoda, koliko vidim, bila dobra. Međutim, hoće li ona stvarno imati uspjeha ili ne, to ovisi o tome koliko će ljudi uspjeti u sebi doživjeti Sinodu i nutarnji poziv da nešto konkretno naprave, promijene, poboljšaju.’ U tom smislu bih odgovorio i na ovo pitanje: Očekujem li ja bitne i vidljive promjene?’ Hm. Mislim da to sve ovisi o ljudima koliko će oni iznutra, u sebi biti spremni na promjene i koliko će se onda dati voditi tim principom;
Svjedočiti radost
Kako sam ovih dana, vise nego inače, zbog neopisivih gužvi koristio javni gradski promet često sam u tramvaju imao priliku vidjeti jednog relativno mladeg dečka. Naravno da ga među tolikim brojem putnika uopće ne bih primijetio, da u njemu nisam vidio nesto neobično. Na jednom ramenu nosi svoj ruksak, o drugom ramenu visi gitara, a u rukama uvijek drži malog bijelog zečića. Svakoga dana isto. On, njegov ruksak, gitara i zeko. Po mojoj slobodnoj procjeni on je beskućnik. Čini mi se da ništa više osim navedenog nema. U ruksaku je sva prtljaga koju posjeduje, gitara mu je sredstvo da si eventualno zaradi poneku kunu svirajući po nekim javnim trgovima, a zeko je valjda jedini koji se može poistovjetiti s njegovom sudbinom. Ali ne leži tu njegova neobičnost. Fascinirala me, i zato ga spominjem, njegova vedrina. On je uvijek nasmijan, s putnicima pokušava uspostaviti komunikaciju, nikome ne govori o svojoj sudbini, nikada ga nisam čuo da se žali ili od nekoga traži pomoć. Njegovo me ponašanje asocira na divne riječi one poznate duhovne šansone, koju poneki pripisuju sv. Franji Asiškom »ja lutam presretan ovom divnom zemljom ii’ kiša pada il’ sunce sja, ja uvijek dobre sam volje, uvijek radosno pjevam, u mom srcu tuga neće naći stan«. Ovaj mladić veselo kroči stazom života, iako ne vjerujem da ga život »mazi«.